Članci

Ženski sud – ženska strana povijesti

DSC_0140

Kao odgovor na institucionalni pravni sistem koji često ne zadovoljava pravdu (kako na međunarodnom, tako i na nacionalnom nivou) javila se ideja o osnivanju Ženskog suda koji kroz alternativne mehanizme razvija drukčiji koncept pravde. Tako je prvi Ženski sud organiziran 1992. godine u Pakistanu te je do sada diljem svijeta bilo organizirano oko četrdeset Ženskih sudova, a najviše u Aziji i Africi.

„Ženski sud – feministički pristup pravdi“ održan u Sarajevu  07. – 10.05.2015. organizirale su članice Inicijativnog odbora u sastavu: Žene ženama, Sarajevo (Bosna i Hercegovina), Centar za žensko i mirovno obrazovanje Anima iz Kotora (Crna Gora), Centar za ženske studije i Centar za žene žrtve rata – ROSA, iz Zagreba (Hrvatska), Ženska mreža Kosova, Ženske studije i Žene u crnom iz Beograda (Srbija).

(više…)

Nema komentara
Članci

Istraživanje o seksualnom uznemiravanju na ulici

Prenosimo rezultate istraživanja koje su proveli troje studenti/ce Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu:

 

Troje studenata Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu tijekom travnja i ožujka provelo je istraživanje o seksualnom uznemiravanju na ulici. Istraživani su stavovi i informiranost studenata/ica te pojavnost takvih ponašanja. U istraživanju su sudjelovali studenti/ce Znanstveno – učilišnog kampusa Borongaj.

Ana Marić, Mate Lendić i Mateja Morić, studenti prve godine diplomskog studija socijalne pedagogije, kao dio kolegija Socijalna patologija 2 pod mentorstvom prof.dr.sc. Irme Kovčo Vukadin osmislili su i proveli projekt pod nazivom „USPUT – seksualno uznemiravanje na ulici“ i s ciljem informiranja studentske populacije o pojavnim oblicima seksualnog uznemiravanja na ulici, kažnjivosti i posljedicama takvih ponašanja te mogućnosti traženja pomoći u slučaju doživljenih ponašanja. Nakon provedenog istraživanja, studenti su u suradnji s grafičkim dizajnerom osmislili, a nakon toga  i postavili informativne postere po ZUK Borongaj (preporučamo da bacite pogled na poster).

(više…)

Nema komentara
Hollaback - obavijesti, o nama

Osvrt na akciju Ulice Pripadaju Svima

Ove nedjelje volonterke i volonteri Hollaback! inicijative u Hrvatskoj prošetali su se ulicama Zagreba kako bi grad barem na trenutak učinili ljepšim i sigurnijim i njegovim građanima poslali pozitivne poruke. Glavna poruka iza akcije bila je ta da ulice Zagreba pripadaju svima, te da bi se svi trebali osjećati sigurno dok tim ulicama i hodaju. Naša Hollaback družina krenula je osvajati ulice Zagreba tako što se od Gornjeg grada spustila na Trg bana Jelačića, zatim krenula prema Cvjetnom trgu. Družili smo se ispred kina Europe te nastavili put prema Zrinjevcu, gdje je akcija i završila. Dijelili su se simbolični pokloni (čokoladice, bomboni, cvijeće i cd-i s glazbom) i osnažujuće poruke, a na nekoliko mjesta na našoj ruti kredom su se ispisivale poruke kojima se pokušalo doprijeti do građana i osvijestiti ih o problemima uličnog uznemiravanja te nasilja nad ženama. Građani su na akciju odgovorili zainteresiranošću i pitanjima o inicijativi, te nismo doživjele neke negativne komentare.

(više…)

Nema komentara
Hollaback - obavijesti, o nama

Najava javnog događanja „Ulice pripadaju svima“

Hollaback_Ulice pripadaju svima_za web

 

U Hollabacku VOLIMO ZAGREB.

Teško je reći zašto volimo Zagreb a da ne zvuči otrcano. Svaka/i od nas ima svoje razloge i sjećanja:  ljetni izlazak kada se cijelu noć može provesti vani, proljeće kada trgovi poprime razne boje a i građani/ke više nemaju sive kapute, jesen kada Zrinjevac postaje poseban. Zima unatoč bljuzgi!?

Zagreb ima reputaciju sigurnog grada, ali čujemo i za nasilne incidente. Pitamo se jesu li ti incidenti, poput premlaćivanja mladog dečka nakon što je reagirao na uznemiravanje svojih prijateljica, sporadični ili se radi o prijetnji koja bi mogla preobraziti naš grad.

Često izlazimo i vraćamo se same doma po noći, ali poslije izlaska prijateljicama prepričavamo neugodna dobacivanja u klubu ili na ulici, ili još neugodnija i strašnija iskustva poput uhođenja. Učimo se nositi s time, no uznemiravanje ostaje stalno prisutno.

Želimo Zagreb učiniti ljepšim i sigurnijim – da se pamti po druženju, kavama i osmijesima, a ne po laktarenju u redovima za tramvaj, namrštenim licima i maltretiranju i uznemiravanju.

Želimo da lijepa iskustva zasjene neugodna.

Zato smo odlučile izaći u grad, dijeliti građanima i građankama simbolične poklone te ukrasiti Zagreb pozitivnim porukama.

Dođite i vi i podijelite lijepa iskustva s nama!

 

Osnovne informacije:

Nedjelja 10. svibnja; polazak u 10 sati s Gornjeg grada, ispred Kule Lotrščak.

Hodat ćemo od Gornjeg grada prema Cvjetnom, pa Lenucijevom potkovom – od HNK do Botaničkog vrta i od Glavnog kolodvora do Zrinjevca.

Zadnja „stanica“ je Zrinjevac gdje organiziramo Chalk walk (ispisivanje poruka kredom) – na Zrinjevcu nas možete naći između 13 i 15 sati.

Cijelim putem ćemo dijeliti poklone i poruke, pričati s građanima i građankama te fotografirati osvajanje grada :-)

Nema komentara
Članci

Male gaze u marketingu

Termin male gaze iliti po hrvatski muški pogled osmislila je Laura Mulvey i predstavila ga u svom radu “Visual Pleasure and Narrative Cinema” još 1975. god. U njemu objašnjava kako su žene u filmovima predstavljene kao objekti (pogleda), za razliku od muškaraca koji su akteri odnosno posjednici pogleda. Drugim riječima, radi same kontrole kamere žene bivaju nešto na što se gleda dok su muškarci ti koji gledaju – budući da su heteroseksualni muškarci po defaultu ciljana publika. Kamerom operiraju muškarci radi muškaraca. (više…)

Nema komentara
Hollaback - obavijesti, o nama

Osvrt na radionicu “Kako odgovoriti na uznemiravanje i provokacije”

U ponedjeljak, 13.04.2015. u prostoriji Mame, Hollaback je održao radionicu „Kako odgovoriti na uznemiravanje i provokacije“ koju su vodile Barbara Perasović i Marijana Filipović. Inspirirane kampanjom Sigurnija mjesta te  nakon uspješne interne radionice, odlučile smo proširiti diskusiju o ovoj temi. Rodno uvjetovano ulično uznemiravanje je glavna tema kojom se Hollaback bavi, te smo o tome već u mnogo navrata pisale, stoga ću samo pokušati prenijeti atmosferu s radionice, bez opisa što ulično uznemiravanje podrazumijeva te kako na njega reagirati (bilo kao žrtva, bilo kao promatrač/ica).

(više…)

Nema komentara
Članci

Not all men (ne svi muškarci)

Imam prijatelja iz Senegala s kojim često razgovaram o problemima kolonijalne ostavštine kako u njegovoj zemlji, tako diljem Afrike. Svaki put kada spomene bijele ljude u negativnom kontekstu on osjeti potrebu naglasiti kako ne misli na sve bijele ljude te mi se ispriča, budući da sam i ja bijela. Mnogo puta rekla sam mu da nema potrebe za isprikom te da razumijem da ne misli da sam i ja osobno opustošila Afriku mojom izrabljivačkom politikom. No, nažalost u razgovorima o rasi često će se javiti oni koji na članak o rasnim problemima moraju doskočiti s onom starom poznatom „not all white people“. Isto tako mnogo je onih koji će na svaki članak, osvrt ili kritiku nečega što neki muškarci rade uskočiti s dobrom starom „not all men“.Untitled1 (više…)

Nema komentara
Drugo, Priče, Vrijeđanje

Priča: Odjeća, minice i zahlađenje

Kada mi u prolazu gradom u kojem ljetujem potrube auti, vozačima besramno na glas opsujem odgovor. Ukoliko shvatim da je to bio samo netko od poznanika koji me želio pozdraviti iz auta, ispričam se i objasnim im razloge svoje reakcije.

No, jedan muški poznanik, kao odgovor na moje objašnjenje, samouvjereno je rekao: „Pa kad hodaš u minicama.“
Zastrašujuća je spoznaja koliko je prosječan muškarac, čak prijateljski nastrojena osoba, uvjeren u činjenicu da se žene odijevaju za njihove oči.

Zastrašujuće je, također, znati i koliko njih misli da ću biti ponosna ako mi muška osoba pohvali odabir odjeće za pojedinu situaciju.

Ako je vani 30 stupnjeva u podne, prošetat ću rivom u gornjem dijelu kupaćeg, baš kao i ostatak turista. Iako kraj mene prolazi muškarac golih prsa, iz nekog razloga se iz kafića čuje glas još jednog poznanika upućen meni: „Danas nešto otvorenije izdanje, ha? 😉 “.

Iste te večeri kad zahladi i zapuše bura, obučem dugu zatvorenu tuniku i prođem rivom. Iz istog kafića se ori glas poznanika: „Večeras si se baš fino obukla, ono danas je bilo malo otvorenije, ali ovo mi se više sviđa!“
Moj hladan izraz lica i ignoriranje, čini se, ne prenose poruku. Ukoliko se usudim glasno reći „Ne zanima me tvoje mišljenje o mojoj odjeći“, takvo se ponašanje karakterizira kao bezobrazno, histerično, uobraženo i potpuno nepotrebno. Jer, naposljetku, bio je to „samo kompliment“.

Jedine žene kojima se na rivi u tom gradu ništa ne dobacuje jesu majke ili one koje rukom pod ruku hodaju uz partnera.

Paralela se može povući i s plesom – latinoamerički plesovi u minicama i dekolteima i štiklama su savršeno prihvatljivi publici jer žena ima muškog partnera koji je tu da obrani činjenicu da je poluotkrivena. Takva vrsta plesa ima čak i TV show na nacionalnoj televiziji i stručni žiri.

No, što ako žena iza stražnjice nema muškarca koji polaže pravo na nju i na taj način opravdava njeno slobodno kretanje u minici?

Citat Ive Andrića na koji se mnogi pozivaju: “Ukusno skrojenim i vješto upotrebljenim naborima svoje haljine, žena je osvojila više muških srca nego svojom razgolićenošću i svojim slobodnim ponašanjem. To često zaboravljaju i žene same i njihovi krojači.”

No, ono što žene i muškarci često zaboravljaju jest to da kriterij osvojenih muških srca nije i jedini kriterij.

Dapače, to je najgluplji kriterij za odabir odjeće na svijetu. Zašto bih ja trošila vrijeme na vješte nabore ako imam haljinu koja trenutno odgovara ljetnom vremenu? Ili mom laku za nokte koji se muškarcima uopće ne mora svidjeti?

Zbog čega ja moram trošiti vrijeme na to što će njihove osjetljive oči vidjeti? Zašto moram hodati ulicom znajući da tkanina koju sam stavila na sebe u nečijim očima nosi poruku baš njima? Poruku koja opravdava dobacivanja i komentare, koja opravdava pravo da misle, pardon, znaju, da sam se obukla baš za njih.

Zašto na svijetu postoji prosječno inteligentna osoba koja ne može povezati šetnju rivom u badiću i minici te u dugoj tunici sa jednostavnom – promjenom temperature?

Nemam inače ništa protiv običnih komplimenata ili užasavanja nad mojom ružnom odjevnom kombinacijom ako je zaista u tom kontekstu, no svakodnevne konstatacije o stupnju „otvorenosti“ mojih kombinacija – za koje autor „komplimenata“ pretpostavlja da su proizvod truda kako bi njegovim očima ugodile – su zaista nešto na što treba reagirati i upozoriti jer one znače da na javnoj površini postoji stupanj „vlasništva“ nad ženskim tijelom.

V.R.

Čuvam ti leđa
11+

Nema komentara

Pogledajte arhivu


Powered by WordPress