Priča: “Dok sam se svlačila sam primijetila mobitel kako me pokušava snimati”
Dok sam se svlačila sam primijetila mobitel kako me pokušava snimati. Nakon početnog iznenađenog usklika čovjek je shvatio da sam ga vidjela te je odmah povukao mobitel.
U šoku sam nekako reagirala u “autopilotu”, popela sam se na klupicu u svlačionici, provirila s druge strane i gledajući ga u oči počela sam držati “prodiku”. Hladnokrvno sam mu objasnila da si to nikada više ne smije dozvoliti te da ću ga sljedeći put prijaviti policiji. On je stajao sklupčan i tiho mrmljao “sorry”, u strahu. Naredila sam mu da mi da da provjerim njegov mobitel, no bio je već sve izbrisao. Dok sam se obukla i potražila pomoć, već je pobjegao. Osoblje bazena bilo je vrlo ljubazno te su odmah reagirali punom parom. Na žalost nisu ga pronašli. Taj dan i sljedeći sam se užasno osjećala, onda sam se polako smirila.
Nakon natječaja – izrada materijala!
Predstavljamo materijale u kojima koristimo radove s natječaja.
Njih ćemo distribuirati na prezentacijama, edukacijama, planiranim akcijama poput štanda na Cvjetnom trgu u Zagrebu ili ChalkWalk…
Nadamo se da vam se sviđaju!
Platnena torba 
Bookmark:
Možete vidjeti kako paše uz feminističku literaturu (ne mora biti nužno na njemačkom:-)
Brošura:
Priča: “Ubrzo sam otišla, ali me bilo strah hoće li me pratiti”
U SC-u sam išla na ručak, dečko me pitao za x-icu, pristala sam, ali on je došao sjesti sa mnom za stol, ispitivati me odakle sam, što studiram i sl., a ja se nisam snašla i odgovarala sam mu na pitanja. Ubrzo sam otišla, ali me bilo strah hoće li me pratiti. Mjesec dana poslije srela sam ga na poslu, on se zaustavio kod mojega pulta i pitao znamo li se otkuda i uvjeravao me da se znamo. Rekla sam da ne, ali i dalje me strah da ću ga sresti jer to očito često radi – komunicira s djevojkama, ostvaruje kontakte, a ne znam s kojim ciljem.
Barbarina priča
Sjedila sam na Cvjetnom trgu, gospodin me pitao može li sjesti kraj mene. Rekla sam da može, a on je počeo komunicirati i ispitivati me koga čekam i sl. Nije bio agresivan, no bilo mi je neugodno i šturo sam odgovarala i poslije, kad nije shvatio da ne želim pričati s njim, otišla sam.
Priča: “Ignorirala sam ga iz straha”
Na putu kući oko ponoći čovjek u 40-tima čekao je iza drveta pored ceste i masturbirao. Iz straha sam produžila korak, nisam htjela početi trčati jer bi me uhvatila panika. Kasnije sam mislila da sam ga izgubila, ali pratio me i nakon 500 metara ponovno je bio ispred mene i masturbirao. Oba puta mi se obratio, pitao koliko ima sati. Ignorirala sam ga iz straha.
Priča: “Od šoka samo počnem trčati po cesti”
Hodam putem prema studentskom domu na Savi. Umorna sam i iscrpljena, jedina misao mi je kako doći do doma i kako da se ne pogubim jer sam nova u Zagrebu. I naravno, malo se ipak pogubim i skrenem u krivu ulicu. Prvo što vidim je tip koji palicom mlati ženu. Ili šipkom, nečim sličnim. Nije bitno jer sam zamrla. Lik me skonta, okrene se prema meni i počne hodati prema meni derući se “Kurvo! Svi ste vi kurvetine. Jebene kurve. Sve vas treba pobiti.”. Od šoka samo počnem trčati po cesti. Trčala sam svuda uokolo i uletila u sobu. Nazvala sam tatu i onako plakala po ure na mob. Sva sreća pa me uspio utješiti.
Priča: “Mi smo joj prišle i pitale je je li sve u redu”
Oko 10h navečer s frendicom sam se preko Zrinjevca vraćala kući. Ispred nas je hodala djevojka, a za njom neki mladić (oko 17 godina). Dobacivao joj je razne gnjusne komentare, počeo je pratiti i grliti. Onda se maknuo, a cura je stala na tramvajsku stanicu. Mi smo joj prišle i pitale je jel sve u redu. Ona je samo kimnula glavom i ušla u tramvaj. Lik je razočarano nastavio hodati i 100 metara dalje ga je čekao frend. Dakle, možemo samo pretpostaviti što su imali na umu…
PREDSTAVLJANJE POBJEDNIČKIH RADOVA!
O NATJEČAJU
Krajem prošle godine raspisale smo natječaj u 2 kategorije – slogani i slikovni prikazi.
Radovi su mogli odgovoriti na bilo koju od tema s kojima se susrećemo kada razmišljamo, do- ili pro-življavamo uznemiravanje na javnim mjestima, kao npr. mitovi o rodnom nasilju, pomoć od strane slučajnih prolaznika i dr…
U konačnici, glavni cilj radova, ujedno i Hollaback pokreta, je vrlo ambiciozan ali za nas izuzetno važan: osvijestiti problem uličnog rodnog uznemiravanja i pozvati na nenasilje.
Razni radovi – meme, mace i sl. postoje na globalnom webu, dovoljno je samo googlati Hollaback Facebook i web-stranice diljem svijeta. Ali, u Hrvatskoj smo na samom početku i željele smo zajedno s vama napraviti korak u prepoznavanju i progovaranju o rodnom uličnom uznemiravanju, na način da kreiramo radove koji su lokalno prepoznatljivi tj. bliski hrvatskim građanima/-kama.
O najboljem radu odlučivala je tročlana komisija, koju smo složile po principu: jedna članica Hollabacka, koja najbolje može procijeniti je li rad zadovoljava temu/cilj koje smo postavile, te dvoje vanjskih članova/-ica koji procjenjuju zadovoljavanje teme, a stručni su i po pitanju zadovoljavanja kvalitete slogana/slikovnog prikaza.
U nastavku predstavljamo pobjedničke radove:
SLOGAN:
“ZAZVIŽDI NEnasilju!“
Autorica: Kristina Posilović
Komisija – o najboljem sloganu odlučivali su:
Jelena Čaušević, članica Hollabacka
Sanja Galeković, pjesnikinja i lezbijska aktivistica, profesorica hrvatskog jezika i književnosti
dr.sc. Mislava Bertoša, docentica na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, područje znanstvenog rada: analiza diskurza, lingvistika i sociosemiologija
Autorica Kristina Posilović svoj je slogan je predstavila sljedećim riječima:
„Seksualno uznemiravanje kao jedan od najčešćih oblika seksualnog nasilja još se tolerira u našem društvu, a svakako najrasprostranjenije, neželjeno ponašanje koje ono obuhvaća jest i dobacivanje ženama na račun njihova izgleda ili zviždanje na javnim mjestima. Da se radi o važnom problemu koji se učestalo ponavlja pokazala je Belgija koja je 1. rujna 2012. uvela kaznu od 250 eura za one koji ženama na ulici dobace nešto vezano uz njihov izgled ili zazvižde. Hoće li Hrvatska slijediti belgijski primjer u skoroj budućnosti ili će i dalje pokrivati uši pred zvižducima nasilja?”
Hollaback na to kaže: lijepo rečeno! Zviždanje je ovdje preuzeto kao najčešći oblik, ali simbolički asocira i na sve druge, brojne oblike dobacivanja i stavlja ih u domenu uznemiravanja – nasilja, a ne u domenu u koje ga društvo najčešće stavlja – dobronamjernog komplimenta. Zviždanje bi bilo super – kada bi promijenili kontekst u kojem se događa.
Slažemo se s članicama komisije kako se radi o dobrom feminističkom sloganu, ali koji se nažalost ne dotiče LGBTIQ osoba. Teško je jednim sloganom obuhvatiti cijeli spektar rodno uvjetovanog uznemiravanja, te iako uznemiravanje žena i LGBTIQ osoba može imati iste uzroke, postoje i razlike. Ali to ne znači da se Hollabacku nećemo i dalje zalagati protiv uznemiravanja lezbi, gejeva, trans*.. osoba, a rado bi pokrenule i raspravu o tome što znači rodno nasilje, kako možemo zajednički nastupiti kad se borimo protiv njega, o tome što je zajedničko, a što različito kod nasilja usmjerenog prema raznim skupinama… a sve to s ciljem boljeg razumijevanja fenomena i suzbijanja nasilja. Ukratko: ovo je samo početak!
SLIKOVNI PRIKAZ:
Autorica: Ana Vlajčević
Komisija – o najboljem slikovnom prikazu odlučivali su:
Andrea Milanović, članica Hollabacka i voditeljica ureda u Centru za Ženske studije
Ivan Radović, student na Umjetničkoj akademiji u Splitu (i redatelj našeg spota)
Krešimir Kraljević, Kreativni direktor, Kudos Studio d.o.o.
Komisija smatra kako ovaj rad suptilno, no opet dovoljno jasno, prikazuje potrebu za priznavanjem tolerancije, različitosti i nenasilja na sličan način kao što društvo priznaje i nagrađuje ostale vrline poput hrabrosti, plemenitosti, uspješnosti itd. Izjednačavanje ovih vrijednosti s opće priznatim društvenim vrijednostima je izrazito kvalitetna poruka koju je autorica uspjela prenijeti kroz jednostavno oblikovanje identiteta koji nalikuju na natpisne ploče s nazivima ulica.
Osim što je ovaj rad zadovoljio standarde komisije po pitanju originalnosti, povezanosti s temom natječaja i kvalitete grafičke izrade, svidio nam se zbog iznimne povezanosti s Gradom Zagrebom – odmah prepoznajemo natpisne ploče s nazivima ulica.
Članice Hollabacka su krenule s maštanjem:
Zamislimo svijet u kojem smo manje orijentirani na povijesne ličnosti (čiji autoritet može biti upitan i ovisan o društvenoj interpretaciji), a više na vrijednosti kao što su prihvaćanje različitosti. Ili grad u kojem se manje raspravlja o tome kojem trgu dodijeliti ime (ne)slavnog političara, a više o tome kako grad napraviti sigurnim za SVE građane. Recimo, s dostupnim telefonima s kojih možemo nazvati policiju, policijom koja ne postupa s predrasudama, billboardima koji pozivaju na nenasilje umjesto seksističkih reklama, sugrađanima koji uskaču u pomoć…
Ili da imamo praznik koji označava početak proljeća – ili kolektivno zazivanje proljeća…
No dosta o tome, da ne bi zaglibili u kič 
I KAKO DALJE?
Oba rada ćemo promovirati na našim materijalima. Anu Vlajčević, autoricu slikovnog prikaza već smo angažirali za njihovu grafičku izradu!
Pratite nas i dalje, jer vrlo brzo objavljujemo gdje i kada nas možete doći upoznati i uzeti si svoj primjerak brošure, platnene vrećice i ‘bookmarka’!
