Članci

Belgija: prema novom zakonu, seksualno uznemiravanje (na ulici) će se kažnjavati zatvorom

femme-de-la-rueBelgija je predstavila novi zakon kojim će se seksualno uznemiravanje kažnjavati kaznom do 1100 eura ili godinom zatvora. U Belgiji već postoje zakoni protiv seksualnog uznemiravanja, no cilj ovog zakona je zaštiti ostale žrtve, kojima se seksualno uznemiravanje događa na ulicama, izjavljuju potpredsjednik vlade, ministar unutrašnjih poslova te ministrica jednakih mogućnosti Joele Milquet.
Prema novom zakonu, seksualno uznemiravanje uključuje „geste ili izjave čiji je cilj izražavanje prezira za jednu ili više osoba drugog spola, samo na temelju njihovog roda. Uznemiravanje je isto tako upućivanje geste i izjave kako bi se takve osobe prikazalo inferiornima te ih se reduciralo na seksualnu dimenziju na način koji predstavlja napad na njihov dignitet.“
Novi zakon ne kriminalizira samo uznemiravanje na ulicama i na radnom mjestu, nego cilja i na online – seksizam, poput zadirkivanja očeva  koji se brinu za djecu umjesto žena ili vrijeđanja žena zbog  načina odijevanja.

Novi zakon proguran je nakon što je studentica Sofie Peeter skrivenom kamerom snimala zlostavljanja koja su joj se događala tokom šetnje ulicama Brisela. Materijal se može pogledati u dokumentarcu Femme de la Rule ( Žene ulice) koji je objavljen 2012 godine. Prvo pitanje koje si žena postavlja je: „Radi li se o meni? Zar sam nešto krivo napravila, zar nešto ne štima s mojom odjećom? Kada sam napravila taj film vidjela sam da se ne radi o meni, mnoge žene imaju isti taj problem, izjavila je Peeters za Belgijsku televiziju.
Dokumentarac Femme de la Rue potaknuo je javnu debatu o uznemiravanju žena te izazvao kontroverzu.
Kako prenosi the Guardian, film je potaknuo niz twitter uvreda u Francuskoj, nakon što je jedan muškarac napisao da nikad nije čuo da se netko žali na ulično uznemiravanje, te da je priča iz Brisela sigurno izloliran slučaj. Stotine žena su na twitteru objasnile da su također bile uznemiravane, priče se mogu pročitati pod hashtagom hashtag #harcelementderue (street harassment) i #harcelementdemetro (underground harassment).

Belgija ima visoku stopu silovanja, prema nizozemskom časopisu De Morgen, između 2009 i 2011, broj prijavljenih slučajeva silovanja povečao se s 3,360 na ,038 – čak 20% više. Izvještaj je napravljen prema podacima iz minstarstva pravosuđa. 11,170 slučajeva silovanja bilo je prijavljeno između siječna 2009. godine i prosinca 2011. Godine. Stopa silovanja na 100,000 stanovnika bila je 28.1 2011 godine, izvještava UN.

 

Prevela i prilagodina Ines Virag

Izvor: International bussines times Belgium: sexual harassment punished with imprisonment under new law

Nema komentara
Članci

Umorna sam od vječno istih komentara i pitanja, podrugljivih pogleda, uvreda te neželjene pažnje i “uleta”

street-harrassment-for-KRM-BlogVolim svoje tijelo, volim Život, volim uživati u svojoj tjelesnosti na sve načine koje mi ovaj predivni Svijet pruža. Volim vježbati i meditirati vani na svježem zraku i suncu, volim se kupati gola u moru i volim osjećaj brzine, uzbuđenja i vjetra na mojem licu dok trčim po susjedstvu…jer volim biti zdrava i sretna. Volim slobodu nošenja što manje odjeće i osjećaj bure na svojoj koži, a kada se želim malo zagrijati, volim počastiti svoje tijelo masažom ili odlaskom u saunu…jer ja to zaslužujem. Ponekad volim i zaplesati ili skakutati od sreće pa makar bila i usred grada, te tako izraziti radost i slobodu bivanja u vlastitom tijelu…jer zašto ne bih voljela svoje tijelo dok je ovdje i uživala u svakom dragocjenom trenutku njegovog postojanja? Ipak, moram priznati da nerijetko sama sebe uhvatim kako se u određenoj mjeri susprežem od svih onih stvari koje me čine slobodnom i sretnom, iako me to uvijek rastužuje. Zašto to onda ipak činim? Činim to jer sam već pomalo umorna. Umorna sam od vječno istih komentara i pitanja, podrugljivih pogleda, uvreda te neželjene pažnje i “uleta”. Umorna sam od, čini se, i dalje veoma uvriježene (nepisane) društvene pretpostavke koja glasi – budući da sam mlada i atraktivna žena, svaki put kada učinim nešto što imalo odudara od socijanih konvencija to, valjda, mora biti očajnički pokušaj privlačenja pozornosti i “zavođenja” svega oko sebe. No, prije svega, umorna sam od strahovanja za vlastitu sigurnost zbog onog što jesam – jer rijetko se govori o tome koliko život u ženskom tijelu (osobito ako je ono mlado, atraktivno i, nedajbože, po nečem neobično) zna biti iscrpljujuć i prožet neugodnostima. Ipak, ima nešto što je, barem meni, možda još i gore od svake proživljene neugodnosti – a to je svaki trenutak koji sam, kao žena, provela u strahu koji me primorao na neki način sputati, ograničiti ili “cenzurirati” vlastiti ponašanje kako bih, možda, smanjila vjerojatnost da ću se opet naći u nekoj neugodnoj situaciji. Tako se, umjesto da slobodno uživam u svemu što me čini sretnom, ponekad uhvatim kako se nećkam i susprežem jer me proganjaju pitanja poput “Da li ‘smijem’ hodati sama uokolo po noći u ovakvoj haljini?”, ili pak “Hoće li mi se opet uz ručnik ukazati pet bauštelaca ako odem meditirati na plažu?”. Zato ponekad maštam kako bi bilo lijepo na koji dan “posuditi” tijelo sredovječnog muškarca, čisto da si malo rasteretim mozak od takvih briga te da si priuštim da mogu raditi ono što želim s puno više lakoće. Ah, kako bi bilo lijepo: – slobodno vježbati vani bez da me itko uznemirava u mom vlastitom vrtu – ići u jogging odjeven(a) onako kako ja želim (možda samo u uskim biciklističkim hlačicama, hmmmm!), bez trubljenja, zaustavljanja automobila i raznoraznih dobacivanja dok sam u trku – sam(a) sjesti u kafić i uživati u pogledu/knjizi/surfanju internetom u potpunom miru, bez komentara i “ponuda” za društvom – opuštati se u sauni bez jezivih uleta (ili još gore…) – bezbrižno hodati gradom bez majice kada mi je vruće…ili samo jednostavno hodati gradom bez komentara i ružnih pogleda, točka! ili, najjednostavnije rečeno – jednostavno živjeti kako želim bez da se svatko osjeti pozvanim prići mi i počastiti me kojekakvim komentarima…jer,ipak, malo je takvih koji bi se usudili zaustaviti nabildanog sredovječnog muškarca na cesti kako bi mu komentirali tijelo, ponašanje ili outfit, zar ne? Tužno je kako bismo svi, na papiru, trebali imati jednaka prava bez obzira na spol, dob, boju kože, kulturu i raznorazne osobne preferencije i karakteristike, dok u praksi pak svjedočimo postojanju hijerarhije moći unutar koje su, orvelijanski rečeno, neki pojedinci ipak mnogo jednakiji od drugih te automatski pridobivaju više poštovanja, privilegija te humaniji tretman samo zato što su blagoslovljeni određenim (društveno privilegiranijim) fizičkim značajkama. A još je tužnije kada, umjesto da propitujemo utemeljenost takvih socijalnih odnosa, jednostavno se pomirimo s njima i pokunjeno prihvatimo svoj podređeni položaj. Zbog toga ne dozvoljavam vlastitim strahovima da u konačnici odnesu pobjedu te me spriječe u življenju sretnog i slobodnog života… Jer upravo vlastitim ponašanjem možemo najbolje postaviti primjer i pomoći da stvari krenu barem malo na bolje. Zato mislim da jedna od najrevolucionarnijih stvari koje danas možemo učiniti jest – voljeti sebe, svoje tijelo i svoj život, te ne dozvoliti ikome da nas u tome spriječi. Možda nas sa svih strana uvjeravaju da ne možemo biti sretni jer je situacija takva-i-takva (sranje, naravno), da ne možemo biti sretni bez toga-i-toga (novca za površne i prolazne užitke) te da ne smijemo voljeti sebe jer smo manjkavi u milijun pogleda (predebeli, nedovoljno zanimljivi, glupi, ružni i beznačajni)…no ja kažem da netko uvijek mora početi prvi.

Silvia Vidović

Nema komentara
Članci, Hollaback - obavijesti, o nama

KAKO NAM JE BILO NA CHALK WALKU

Održali smo svoj prvi chalk walk u četvrtak 5.6.2014, a kako nam je bilo najbolje će opisati fotografije.

HVALA SVIMA KOJI SU NAM SE PRIDRUŽILI!

 

 

 

Jedan komentar
Hollaback - obavijesti, o nama

Pozivamo vas na naš prvi CHALK WALK

Hollaback! Hrvatska poziva na prvi zagrebački Chalk Walk koji će se održati 5.6. u četvrtak  na parkiralištu ispred Filozofskog fakulteta. Jedna od temeljnih ideja Hollabacka je da svatko treba reagirati na svaki oblik uličnog uznemiravanja (fizičkog, verbalnog, neverbalnog…) te time doprinijeti zaustavljanju rodno uvjetovanog nasilja na ulicama čiju najugroženiju skupina čine žene i LGBTIQ osobe. Primjeri takve vrste uličnog uznemiravanja su vrijeđanje, obraćanje pogrdnim imenima, komentiranje izgleda, diranje, masturbacija na javnom mjestu, praćenje, prijetnje napadom te svako slično ponašanje koje kod osobe koja je doživjela nepoželjno ponašanje izaziva negativne emocije poput neugode, srama, ljutnje ili straha.
Chalk walk predstavlja oblik javnog prosvjeda protiv kulture uznemiravanja, ali i metodu vraćanja moći u ruke uznemiravanih. Ideja organizacije takvog događaja nastala je po uzoru na slična događanja u organizaciji Hollaback!a u drugim državama, a sastoji se od crtanja crteža i ispisivanja natpisa kredom protiv rodno uvjetovanog nasilja, te upućivanja poruka uznemiravateljima.
Zato kredu u ruke i pridružite nam se u četvrtak 5.6. u 17:00 sati ispred Filozofskog te svoja iskustva, svjedočanstva, mišljenja i poruke ispišite zajedno s nama.

 

CHALK WALK

Nema komentara
Fizički napad, Priče

Jesi li ANTI-FA?

Čekao sam autobus na stanici, prišla su mi dvojica poznanika s rečenicom “A tu si” i pitali me “Jesi li ANTI-FA”, odgovorio sam u strahu sa “NE”. Nakon toga sam dobio udarac nogom u prsa. Rekli su mi nakon toga da poručim svima kao ja da će dobiti batine.              

Čuvam ti leđa
11+

Nema komentara
Diranje, Priče, Vrijeđanje

…te bi mene ili prijateljice počeli dirati, ili nabacivati neke komentare.

Dogodilo se nekoliko puta, dok sam po ljeti bila vani u kafiću, da bi došli neki stariji dečki koji su bili pijani, te bi mene ili prijateljice počeli dirati, ili nabacivati neke komentare.
U takvim bi se situacijama osjećala vrlo neugodno, ali i ljuto te bi im rekla da se maknu od nas.
Također bi se znalo desiti da dok idem s prijateljicama na more, da nam trube iz auta, ili uspore pa nam dovikuju gluposti.

Čuvam ti leđa
8+

Nema komentara
Praćenje ili uhođenje, Priče, Vrijeđanje

Priča: “Uznemiravanje na dnevnoj bazi na temelju odjeće koju nosi nitko ne bi trebao doživljavati”

Nažalost, klasika: Frendica koja se jako dobro osjeća u svojoj koži, vrlo atraktivna i najbolje se osjeća obučeno u npr. uske tajice, kratke majice, štikle i slično i ne želi mijenjati svoj stil zbog mišljenja drugih. ALI uznemiravanje doživljava i od žena i od muškaraca. Vrijeđanja na temelju izgleda, tipa fufica, droljica, radodajka i slično, komentiranje tipa dobra, napredna. Da ne spominjem kako je njezino ponašanje i osobnost daleko od tih svih naziva, a takvo ružno uznemiravanje na dnevnoj bazi na temelju odjeće koju nosi i generaliziranje zaista nitko ne bi trebao doživljavati.

Čuvam ti leđa
11+

Nema komentara
Fizički napad, Priče

Pitanje je, što učiniti? Da li se suprostaviti ili ignorirati ? Ne znam,jer se još uvijek slažem u glavi.

Zagreb 10am
209 Velika gorica bus
Izlazim iz busa umoran od neprospavane noći i napornog jučerašnjeg dana,ne razmisljajući uopće da mi se nešto moglo dogoditi takvo među milijun ljudi okolo. Držim cigaretu u ruci koju namjeravam zapaliti uto se stvori maloljetnik i zaletio se u mene i gurnuo me ramenom tako da mi je ispala cigareta. Podignem cigaretu i okrenem se,njih četvorica su stajali,ne znam šta mi je bilo da sam se zaputio prema njima i pitao ih dečki ima li nekakvih problema ? Ali i sam sam živčan ujutro i puna mi je kapa klinaca takvih,ali naravno ne računam na nikakav fizički obračun jer ipak je okolo milijun ljudi. Maloljetnik me gurnuo i ja si pomislim ,jao pa ovaj se oće mlatit,i previše razmisljanja mene je dovelo do zakočenja i ne reagiranja i pretvorilo me u vreću za udaranje. Udarci su bili na sreću slabi,i nije mi ništa bilo,no sramota i povrijeđen ego je ostao. Bez obzira na treninge na koje idem (kempo-borilačka vještina) zakočenost i nevjerica je bila prisutna. Pitanje je, što učiniti? Da li se suprostaviti ili ignorirati ? Ne znam,jer se još uvijek slažem u glavi. 

Čuvam ti leđa
3+

Nema komentara

Pogledajte arhivu


Powered by WordPress