Hollaback - obavijesti, o nama

Istraživanje diljem svijeta!

Hollaback je pokrenuo suradnju s profesoricom Beth Livingston s Cornell University / ILR School u New Yorku kako bi bolje razumjeli iskustva i utjecaj uličnog uznemiravanja.

Što radimo? U listopadu  smo pokrenuli online anketu u velikom broju zemalja na 6 kontinenata. Linkove na anketu distribuirat ćemo putem društvenih mreža i medija s ciljem dobivanja što većeg broja podataka, koje ćemo koristiti za bolje razumijevanje uličnog uznemiravanja u internacionalnom kontekstu.

Kako možete pomoći? Ispunite anketu! Ispunite anketu i pošaljite je na što veći broj osoba. Što više sudionika/a—muškaraca i žena—to bolje. Molimo da sudjeluju samo osobe iznad 18 godina.

Što možete očekivati? Uz demografska pitanja, pitamo o iskustvima s uznemiravanjem, reakcijama na uznemiravanje i dr. Anketa je u potpunosti anonimna. Sažetak i objavu rezultata možete očekivati početkom 2015.

Imate još pitanja? Možete kontaktirati koordinatorice Hollabacka Hrvatska na croatia@ihollaback.org. Ako želite više informacija o samom istraživanju/anketi, kontaktirajte Prof. Beth Livingston (BAL93@cornell.edu).

LINK NA  ANKETU (Hrvatska, hrvatski jezik):  https://cornell.qualtrics.com/SE/?SID=SV_d6GzLAw5ikfSVrn

LINK NA  ANKETU(Hrvatska, engleski jezik): https://cornell.qualtrics.com/SE/?SID=SV_3khfeVaGMWbErQh

HVALAi nemojte zaboraviti proslijediti link na anketu!

Nema komentara
Fizički napad, Priče

Tamarina priča: Pokušaj silovanja

Lik me je pratio, ulazila sam u zgradu u kojoj živim (u Beogradu) i prišao mi je s leđa, gurnuo uz vrata i stavio prste dole. Nekako sam uspela da ga odgurnem i uđem u zgradu, pritom sam slomila ključ. Kada je video da ne može da uđe, da je zaključano počeo je da trči. Nazvala sam policiju. Tri muškarca su došla, onaj koji me je ispitivao me je pitao kako sam bila obučena i objasnio mi je da to NIJE pokušaj silovanja već bi to bilo da se on skinuo i mene kao žrtvu skinuo i već počeo nešto da radi. To je bilo u aprilu ove godine. I dalje imam traume kada se vraćam kući. Najviše nerazumevanja i diskriminacije sam doživela od feminističkih organizacija i samih “feministkinja”.

Čuvam ti leđa
2+

Nema komentara
Diranje, Priče, Vrijeđanje

Martinina priča

Gospodin koji je imao naočale i štap za slijepce (a nije bio slijep) stajao je na tramvajskoj stanici Kvaternikov trg. Štapom je dirao stražnjice nekoliko žena, koje su to ignorirale jer se pravio slijep. Nakon što je to 2-3 puta napravio jednoj gospođi shvatila je da nije slijep (smijao se) i verbalno ga je napala (u kontekstu “kako ga nije sram” i sl.), nakon čega je ušla u tramvaj u kojem su je ponovno “napali”, ovoga puta verbalno mladi dečki u tramvaju kojima je to bilo vrlo duhovito. Cijeli tramvaj se u dernjavi uključio u razgovor o tome je li gospodin “slijepac” vrlo duhoviti šaljivdžija ili seksualni napadač. Do zaključka nije došlo. Mladi dečki su i dalje veselog “slijepca” nastavili smatrati šaljivdžijom unatoč upućenom argumentu kako ga vjerojatno ne bi tako smatrali da se radi o njihovoj djevojci, sestri ili kćeri.

Čuvam ti leđa
1+

Nema komentara
Hollaback - obavijesti, o nama

Tražimo volontere i volonterke!

Želiš li nam pomoći u suzbijanju uličnog uznemiravanja te podizanju svijesti o istom problemu? Dosta ti je uznemiravanja ili pasivnog promatranja uznemiravanja bez ikakve reakcije? Zanimaju te feminizam i ljudska prava? Imaš neke vlastite ideje što bi radio/la ili o čemu bi pisao/la? Zarazi se aktivizmom te nam pomogni u Hollabacku, postani dio globalnog Hollaback! tima, a usput stekni korisno volontersko iskustvo.

 

Tražimo osobe za:

- Pisanje o uličnom uznemiravanju iz osobne perspektive; o aktualnim temama vezanim uz feminizam, aktivizam, rodno nasilje,  LGBTQ prava…; prevođenje članaka

- Izradu plakata i materijala, snimanje i montažu promotivnog spota, fotografiranje

Sudjelovanje u našim aktivnostima: edukacija osoblja u klubovima, analiza reklama u javnim prostorima, evaluacija sigurnosti kvartova, organizacija filmskih večeri

…a uvijek smo spremni saslušati tvoje ideje i podržati te u njihovom provođenju!

 

Što trebaš napraviti ako si zainteresiran/a?

1. Pošalji nam svoj kontakt i u par riječi opiši što te motivira na croatia@ihollaback.org

2. Dođi u srijedu, 26. 11. u 19h u Net klub MaMa, Preradovićeva 18 na predstavljanje Hollabacka, upoznavanje i dogovor oko prvih aktivnosti

3. Budi spreman/a na sastanke volontera koji će održavati svake zadnje srijede u mjesecu u popodnevnim satima i na savjesno provođenje zadataka

Nema komentara
Hollaback - obavijesti, o nama

Hollaback Hrvatska & VoxFeminae festival

VoxFeminae festival  već osmi put za redom donosi uzbuđenje svima koji prate i/ili aktivno rade na promociji ženskih i LGBTIQ prava! Sve bogatiji sadržaj festivala, osim stalnih posjetitelja/ica, privlači i sve više novih lica koji su se tek zainteresirali za teme rodne ravnopravnosti.

Članicama Hollabacka je to svake godine poticaj za (još jedno :-))  druženje i inspiraciju, a ponosne smo što već druge godine dajemo i svoj doprinos aktivnim sudjelovanjem na festivalu.

Tako smo ove godine dio community – teen – programa u sklopu kojeg ćemo za tinejdžersku populaciju provesti radionicu. Potaknuti čestim upitima o tome kako reagirati na uznemiravanje – bilo da smo u ulozi slučajnih promatrača/ica, bilo da se uznemiravanja događa nama – odlučili smo veći dio radionice posvetiti raspravi i vježbanju načina reakcije na uznemiravanje. U tome će nam pomoći i Forum teatar – ili teatar potlačenih – kojeg je prvi predstavio Augusto Boal kako bi pokazao ljudima da mogu promijeniti svoju okolinu. Forum teatar nije klasičan teatar jer publika ima pravo sudjelovanja te može utjecati na finalnu soluciju scene. Drugim riječima, sudionici/ce radionice glumit će scenarije uznemiravanja a nakon završetka scenarija svatko iz publike može zamijeniti glumce/ice i ponuditi svoj scenarij – što pruža dobru priliku za raspravu o prikladnim načinima reakcije.

Time želimo doprinijeti osnaživanju osoba koje su uznemiravane ili bi to mogle biti, te potaknuti aktivnije uključivanje slučajnih promatrača/ica.

Više na: http://www.voxfeminae.net/2014/pet-14-11/item/6574-11-00-teen-hollaback-hrvatska-forum-teatar-o-ulicnom-uznemiravanju

Nema komentara
Članci

Belgija: prema novom zakonu, seksualno uznemiravanje (na ulici) će se kažnjavati zatvorom

femme-de-la-rueBelgija je predstavila novi zakon kojim će se seksualno uznemiravanje kažnjavati kaznom do 1100 eura ili godinom zatvora. U Belgiji već postoje zakoni protiv seksualnog uznemiravanja, no cilj ovog zakona je zaštiti ostale žrtve, kojima se seksualno uznemiravanje događa na ulicama, izjavljuju potpredsjednik vlade, ministar unutrašnjih poslova te ministrica jednakih mogućnosti Joele Milquet.
Prema novom zakonu, seksualno uznemiravanje uključuje „geste ili izjave čiji je cilj izražavanje prezira za jednu ili više osoba drugog spola, samo na temelju njihovog roda. Uznemiravanje je isto tako upućivanje geste i izjave kako bi se takve osobe prikazalo inferiornima te ih se reduciralo na seksualnu dimenziju na način koji predstavlja napad na njihov dignitet.“
Novi zakon ne kriminalizira samo uznemiravanje na ulicama i na radnom mjestu, nego cilja i na online – seksizam, poput zadirkivanja očeva  koji se brinu za djecu umjesto žena ili vrijeđanja žena zbog  načina odijevanja.

Novi zakon proguran je nakon što je studentica Sofie Peeter skrivenom kamerom snimala zlostavljanja koja su joj se događala tokom šetnje ulicama Brisela. Materijal se može pogledati u dokumentarcu Femme de la Rule ( Žene ulice) koji je objavljen 2012 godine. Prvo pitanje koje si žena postavlja je: „Radi li se o meni? Zar sam nešto krivo napravila, zar nešto ne štima s mojom odjećom? Kada sam napravila taj film vidjela sam da se ne radi o meni, mnoge žene imaju isti taj problem, izjavila je Peeters za Belgijsku televiziju.
Dokumentarac Femme de la Rue potaknuo je javnu debatu o uznemiravanju žena te izazvao kontroverzu.
Kako prenosi the Guardian, film je potaknuo niz twitter uvreda u Francuskoj, nakon što je jedan muškarac napisao da nikad nije čuo da se netko žali na ulično uznemiravanje, te da je priča iz Brisela sigurno izloliran slučaj. Stotine žena su na twitteru objasnile da su također bile uznemiravane, priče se mogu pročitati pod hashtagom hashtag #harcelementderue (street harassment) i #harcelementdemetro (underground harassment).

Belgija ima visoku stopu silovanja, prema nizozemskom časopisu De Morgen, između 2009 i 2011, broj prijavljenih slučajeva silovanja povečao se s 3,360 na ,038 – čak 20% više. Izvještaj je napravljen prema podacima iz minstarstva pravosuđa. 11,170 slučajeva silovanja bilo je prijavljeno između siječna 2009. godine i prosinca 2011. Godine. Stopa silovanja na 100,000 stanovnika bila je 28.1 2011 godine, izvještava UN.

 

Prevela i prilagodina Ines Virag

Izvor: International bussines times Belgium: sexual harassment punished with imprisonment under new law

Nema komentara
Članci

Umorna sam od vječno istih komentara i pitanja, podrugljivih pogleda, uvreda te neželjene pažnje i “uleta”

street-harrassment-for-KRM-BlogVolim svoje tijelo, volim Život, volim uživati u svojoj tjelesnosti na sve načine koje mi ovaj predivni Svijet pruža. Volim vježbati i meditirati vani na svježem zraku i suncu, volim se kupati gola u moru i volim osjećaj brzine, uzbuđenja i vjetra na mojem licu dok trčim po susjedstvu…jer volim biti zdrava i sretna. Volim slobodu nošenja što manje odjeće i osjećaj bure na svojoj koži, a kada se želim malo zagrijati, volim počastiti svoje tijelo masažom ili odlaskom u saunu…jer ja to zaslužujem. Ponekad volim i zaplesati ili skakutati od sreće pa makar bila i usred grada, te tako izraziti radost i slobodu bivanja u vlastitom tijelu…jer zašto ne bih voljela svoje tijelo dok je ovdje i uživala u svakom dragocjenom trenutku njegovog postojanja? Ipak, moram priznati da nerijetko sama sebe uhvatim kako se u određenoj mjeri susprežem od svih onih stvari koje me čine slobodnom i sretnom, iako me to uvijek rastužuje. Zašto to onda ipak činim? Činim to jer sam već pomalo umorna. Umorna sam od vječno istih komentara i pitanja, podrugljivih pogleda, uvreda te neželjene pažnje i “uleta”. Umorna sam od, čini se, i dalje veoma uvriježene (nepisane) društvene pretpostavke koja glasi – budući da sam mlada i atraktivna žena, svaki put kada učinim nešto što imalo odudara od socijanih konvencija to, valjda, mora biti očajnički pokušaj privlačenja pozornosti i “zavođenja” svega oko sebe. No, prije svega, umorna sam od strahovanja za vlastitu sigurnost zbog onog što jesam – jer rijetko se govori o tome koliko život u ženskom tijelu (osobito ako je ono mlado, atraktivno i, nedajbože, po nečem neobično) zna biti iscrpljujuć i prožet neugodnostima. Ipak, ima nešto što je, barem meni, možda još i gore od svake proživljene neugodnosti – a to je svaki trenutak koji sam, kao žena, provela u strahu koji me primorao na neki način sputati, ograničiti ili “cenzurirati” vlastiti ponašanje kako bih, možda, smanjila vjerojatnost da ću se opet naći u nekoj neugodnoj situaciji. Tako se, umjesto da slobodno uživam u svemu što me čini sretnom, ponekad uhvatim kako se nećkam i susprežem jer me proganjaju pitanja poput “Da li ‘smijem’ hodati sama uokolo po noći u ovakvoj haljini?”, ili pak “Hoće li mi se opet uz ručnik ukazati pet bauštelaca ako odem meditirati na plažu?”. Zato ponekad maštam kako bi bilo lijepo na koji dan “posuditi” tijelo sredovječnog muškarca, čisto da si malo rasteretim mozak od takvih briga te da si priuštim da mogu raditi ono što želim s puno više lakoće. Ah, kako bi bilo lijepo: – slobodno vježbati vani bez da me itko uznemirava u mom vlastitom vrtu – ići u jogging odjeven(a) onako kako ja želim (možda samo u uskim biciklističkim hlačicama, hmmmm!), bez trubljenja, zaustavljanja automobila i raznoraznih dobacivanja dok sam u trku – sam(a) sjesti u kafić i uživati u pogledu/knjizi/surfanju internetom u potpunom miru, bez komentara i “ponuda” za društvom – opuštati se u sauni bez jezivih uleta (ili još gore…) – bezbrižno hodati gradom bez majice kada mi je vruće…ili samo jednostavno hodati gradom bez komentara i ružnih pogleda, točka! ili, najjednostavnije rečeno – jednostavno živjeti kako želim bez da se svatko osjeti pozvanim prići mi i počastiti me kojekakvim komentarima…jer,ipak, malo je takvih koji bi se usudili zaustaviti nabildanog sredovječnog muškarca na cesti kako bi mu komentirali tijelo, ponašanje ili outfit, zar ne? Tužno je kako bismo svi, na papiru, trebali imati jednaka prava bez obzira na spol, dob, boju kože, kulturu i raznorazne osobne preferencije i karakteristike, dok u praksi pak svjedočimo postojanju hijerarhije moći unutar koje su, orvelijanski rečeno, neki pojedinci ipak mnogo jednakiji od drugih te automatski pridobivaju više poštovanja, privilegija te humaniji tretman samo zato što su blagoslovljeni određenim (društveno privilegiranijim) fizičkim značajkama. A još je tužnije kada, umjesto da propitujemo utemeljenost takvih socijalnih odnosa, jednostavno se pomirimo s njima i pokunjeno prihvatimo svoj podređeni položaj. Zbog toga ne dozvoljavam vlastitim strahovima da u konačnici odnesu pobjedu te me spriječe u življenju sretnog i slobodnog života… Jer upravo vlastitim ponašanjem možemo najbolje postaviti primjer i pomoći da stvari krenu barem malo na bolje. Zato mislim da jedna od najrevolucionarnijih stvari koje danas možemo učiniti jest – voljeti sebe, svoje tijelo i svoj život, te ne dozvoliti ikome da nas u tome spriječi. Možda nas sa svih strana uvjeravaju da ne možemo biti sretni jer je situacija takva-i-takva (sranje, naravno), da ne možemo biti sretni bez toga-i-toga (novca za površne i prolazne užitke) te da ne smijemo voljeti sebe jer smo manjkavi u milijun pogleda (predebeli, nedovoljno zanimljivi, glupi, ružni i beznačajni)…no ja kažem da netko uvijek mora početi prvi.

Silvia Vidović

Nema komentara
Članci, Hollaback - obavijesti, o nama

KAKO NAM JE BILO NA CHALK WALKU

Održali smo svoj prvi chalk walk u četvrtak 5.6.2014, a kako nam je bilo najbolje će opisati fotografije.

HVALA SVIMA KOJI SU NAM SE PRIDRUŽILI!

 

 

 

2 comments

Pogledajte arhivu


Powered by WordPress