5 razloga zašto te ljudi etiketiraju kao lošu feministkinju i zašto je to totalno s*anje

Carmen Rios

(everydayfeminism.com)

 

Uvjerena sam da sam „dobra“ feministkinja.

Provela sam godine sudjelujući u intersekcionalnoj borbi. Marširala sam, pisala blog, radila kampanje kako bi unaprijedila jednakost za marginalizirane ljude diljem svijeta. Predana sam rastu i razvoju svoje ideje feminizma u jedan koji je više uključiv, radikalniji i dalekosežniji.

Ali ja nisam svaka nijansa feminizma. I  ja nisam savršena.

Činila sam pogreške, zatekla se u sukobu s mainstream feminističkim pokretom i činila stvari koje ne korespondiraju s onime što je ljudima obično na umu kada govore o „dobrim feministkinjama“.

Mi smo feministkinje, ali nismo sve iste. I nećemo se uvijek uklopiti u ideal „dobre feministkinje“.

Griješit ćemo i mijenjati smjer od mainstreama. Krenut ćemo različitim putevima edukacije, organiziranja i okupljanja uranjajući tako u pokret.

I to je u redu.

Puno se puta čini kako su i feministički pokret i mediji u cjelini, zainteresirani za „dobri feminizam“.

Vjerojatno ste i sami primjetili: je li Miley Cyrus dobra feministkinja? Jeste li vi loša feministkinja ukoliko vam se sviđa određeni glazbenik ili film? Je li moguće biti feministkinja i voljeti xyz?

Ono što ova pitanja čine – ono što zapravo govore i u što nas sile da vjerujemo- jest da postoji samo jedan način da da budeš feministkinja, i to posebno ona dobra.

No, to nije istina.

Ukoliko se bilo koja od ovih pet izjava odnosi na tebe, netko te optužio da si „loša feministkinja“. I to je sranje.

Evo zašto.

  1. Za*ebala sam u feminizmu

Odgojila me feministkinja, ali feminizam je dogurao jako daleko od 60-ih i 70-ih godina- i započela sam s aktivizmom s poprilično staromodnim načinom gledanja na spol, društvo i osnaživanje žena.

I kao takva, ja sam za*ebala svoj feminizam.

Organizirala sam događanja u nedostupnim prostorima. Govorila sam problematične stvari. Bila sam prozivana za sadržaje koje sam objavljivala na Internetu. Podržavala sam pokrete za koje sam kasnije spoznala da su isključivi ili zastarjeli, ili out of touch.

I ne samo da sam naučila puno iz toga, već sam također postala bolja u zagovaranju ženskih prava.

Zbog tih prostora, postala sam svjesnija prilagođavanju potrebama i koliko je to bitno u našem pokretu. Zbog prozivki sam naučila više o moći i privilegijama i koliko su naše svakodnevne radnje bitne za pokret. Zbog razočaranja u aktivizam u prošlosti, danas znam nešto više o tome kako uspješni- i inkluzivni- pokret izgleda.

Nitko ne postaje feministkinja i napušta ovaj svijet kao feministkinja bez da pogriješi.

U pokretu koji se uvijek mijenja i razvija, pogreške su neizbježne.

Ono što je važno jest da se stalno usavršavamo i trudimo biti bolji, a ne da sve činimo ispravno.

Veliki dio- ako ne i najveći- feminističkoga aktivizma i zagovaranja jest ideja da ljudi (i društvo) mogu zaboraviti opasne ideje, postati svjesniji drštvenih problema, i promijeniti se.

Nije pravedno očekivati da će ljudi to spoznati bez da su i sami naučili neke opasne ideje, rekli neke problematične stvari ili se promijenili kao osobe tijekom vremena.

Griješit ćeš.

Za*ebat ćeš u feminizmu.

I to je u redu- dokle god učiš iz toga (i poboljšavaš se) dugoročno.

  1. Feminizam sam naučila na Internetu

Velik dio svog feminističkog posla sam radila online.

U stvari, na taj sam način i započela svoj pokret: putem online kampanje, digitalnog pokreta, bloganja i dizajniranja feminističkih radova za web. U mom srcu posebno mjesto zauzimaju sve žene i djevojke koje koriste Internet kao mjesto osnaživanja, platformu za dijeljenje priča i izgradnju feminističkih mreža.

Ipak, velik broj feministkinja mi govori kako moj digitalni feministički rad ne vrijedi ili je manje bitan.

Bezbroj puta su mi govorili kako virtualni aktivizam nikada neće zamijeniti rad na terenu, i čula sam feministkinje svih dobnih skupina kako odbacuju online rad i više se bave onima koji objavljuju knjige, marširaju i organiziraju prikupljanje sredstava.

Feministički pokret je dovoljno velik za sve vrste aktivizma- i digitalni aktivizam je bitan za održavanje i širenje pokreta.

S time se ne slažu svi i ne vidi svatko vrijednost online organiziranja ili jedinstvene načine na koje on angažira ljude različitih identiteta u rad pokreta.

Velik broj feministkinja ima problem s „Tumblr feminizmom“– termin koji označava aktivizam putem društvenih mreža. No, nisu u pravu kada ga omalovažavaju ili odbacuju.

Online feministički razgovori su od velike važnosti- i često, oni uključuju velike debate kroz koje ljudi proširuju vidike, zbog često kompleksnih argumenata.

Mnogo puta, feministički online diskurs pretvara nedostupne akademske teorije u sitne komadiće informacija, koje približavaju ljude samom srce pokreta.

Ponekad, feminističke online zajednice postaju utočište za ljude koji dolaze iz obitelji i zajednica u kojima ideja socijalne pravde nije uobičajena pojava ili je ona neprihvatljiva.

Dakle, ako ste naučili o feminizmu online, to je u redu!

Postoji mnogo izvrsnih feministkinja u cyberspaceu koje imaju mnogo toga za ispričati i stvari koje nas mogu podučiti.

Nemojte dopustiti drugima da vam govore da učenje o ovom pokretu na računalu- za razliku od onog u učionici, licem u lice ili na prosvjedu- čini vaš doprinos feminizmu manje vrijednim.

  1. Ne slažem se s feminističkim diskursom

Za vrijeme studiranja, taman kada sam se pridružila pokretu svom snagom, zatekla sam se u situacijama kada bih bila protiv feminističkog pokreta.

Bila sam jako strastvena oko ženskih pitanja, ali također i oprezna kada je posrijedi stari feminizam- i načina zbog kojeg su propustili vidjeti kako možemo izgraditi intersekcionalni i uključiv pokret.

Kao queer osoba i žena druge boje kože, bila sam često frustrirana, slušajući rasprave na ženskim studijama u kojima su se posve zanemarivale razlike koje su me definirale, u suprotnosti s bogatim, heteroseksualnim bijelim ženama.

Mrzila sam to koliko feminističke konferencije mogu biti skupe i koliko je cijena oznake izostavljala ljude poput mene. Kao netko tko je ušao u feminizam kroz prizmu pro-sex i podržavanje seksualnih radnika, šokiralo me i uplašilo kako mainstream feministički pokret tretira seksualni rad.

Nisam se uvijek slagala s većinom ideja feminističkog pokreta. Ponekad je govor o tome, pomogao potaknuti neke sitne promjene na putu.

U ovom trenutku, neki feministički diskurs vas želi natjerati da vjerujete da prava transeksualnih žena nije ključno pitanje u feminističkom pokretu ili da transžene uopće ne postoje. I to je s*anje.

Davno prije, feministički diskurs bi vas uvjeravao da je queer sramota za pokret te da marginalizirani pripadnici drštva trebaju čekati u redu za punu ravnopravnost. I to je bilo s*anje.

Feministički pokret razvijao se stoljećima. Jedini razlog zbog kojeg je pokret tu gdje danas je, jest zbog nekolicine feministkinja koje su prepoznale problem, pobunile se i zahtijevale poboljšanje.

Bile su to žene druge boje kože koje su prisilile mainstream feministički pokret 60-ih i 70-ih da prizna rasu i solidarizira se s borbom za rasnu pravdu. Queer žene su bile te koje su izazvale feministički pokret da ih prihvati kao svoje sestre.

Feministički pokret nije uvijek bio savršen i još uvijek nije. Ali jedini način da se poboljša je da radimo na tome- a taj rad počinje s odbacivanjem straha od neslaganja s pokretom kojeg volimo.

Tako da je u redu da se ne slažemo s prevladavajućim feminističkim diskursom- ili čak sa super poznatim feministkinjama.

Nisam sretna što se Gloria Steinem protivila politici Amnesty Internationala o pravima seksualnih radnika. Mislim da nije u redu što Lena Dunham odbija napraviti prostor za za različite prikaze žena u svom radu. I stvarno sam umorna od feministkinja koje se uzrujavaju oko Nicki Minaj i njezina rada, privatnog života i tijela.

Ponekad, govoriti protiv dominantnog feminističkog diskursa predstavlja jedini način da se pokret unaprijedi. Ponekad trebamo biti spremni na nepopularnost kako bismo učinili prave drštvene promjene- čak i među svojim saveznicima.

Sad, to ne znači nužno da ćete svaki put kada se ne slažete s feminističkom perspektivom biti u pravu.

Postoji mnogo queer feministkinja koje perpetuiraju bifobiju. Mnogo žena misle da je uvreda ako ih se nazove cisrodnim osobama. I brojne se debate vode između (bijelih) žena o tome trebaju li muslimanke biti „oslobođene“ kulture koju vole i duboko poštuju.

Kada se ne slažete s dominantnim feminističkim diskursom to ne znači da ste „loša feministkinja“. Umjesto toga, to je prilika za kritičko promišljanje o diskursu i što vas u vezi njega smeta.

Definicija dobre feministkinje vrlo je široka i individualna, tako da u konačnici jedina osoba koja može odlučiti je li vaša ideja- dominantna ili ne- dobra, jeste vi sami (i vaš feministički moralni kompas).

Moj savjet? Samo se pobrinite da uvijek težite uključivosti, poštovanju i humanosti.

  1. Nisam konzumirala X dio medija od Y osobe

U društvu se puno upire prstom prema prepoznatljivim karakteristikama slavnih osoba, kreatora i umjetnika.

Zasigurno ste čuli „Kako ti se može ne sviđati Beyonce? Ona je najbolja- i ona je feministica!“ ili „Čekaj, nikada nisi slušala Ani DiFranco? Ne mogu vjerovati da si ti gej“ ili čak „Ne mogu vjerovati da nisi pročitala Bitch! To su sve feministkinje pročitale“.

Takve stvari su postale uobičajene, a ja sam stvarno umorna od toga.

Možda si i ti umorna od toga- pogotovo ukoliko si osoba u koju upiru prstom tijekom razgovora o knjigama, glazbi, umjetnosti ili medijima.

Ne moraš čitati Judith Butler da bi bila feministkinja. Ne moraš čak ni čitati Sylviu Plath ili Emily Dickinson, ili knjige The Handmaid’s Tale, Yes Means Yes! (iako preporučam potonju knjigu, zauvijek), Manifest ili čak Cunt.

Ne moraš citirati Audre Lorde ni recentni članak iz magazina Bust. Ne postoji pravi način da svoj feminizam uguraš na policu za knjige.

Ne moraš voljeti Beyonce kako bi bila feministkinja. Ne moraš voljeti Taylor Swift ili aktivizam Miley Cyrus. Ne moraš slušati ženski folk-rock ni riot grrl 90-ih. Ne postoji način na koji možeš feminizam slušati. Ne moraš živjeti feminizam kroz Spotify knjižnicu.

Možeš biti dobra feministkinja bez da ti se sviđa nečija omiljena feministička pjesma, knjiga, časopis ili komičar/ka ili bilo što drugo.

Mi smo sve feministkinje, ali smo također i ljudi i kao takvi svi imamo različite interese, stilove, ukuse i stvari koje volimo i ne volimo.

Neki ljudi vole čitati lako štivo na plaži umjesto teških filozofskih tekstova o seksizmu u svijetu. Neki vole slušati muške glazbenike ili bljutavu pop glazbu ili pak prljavi rap.

To je u redu. I to ne govori ništa o feminističkom stavu te osobe.

  1. Ne razumijem feminističku akademsku zajednicu

Diplomirala sam na ženskim studijama tako da sam o feminizmu dosta toga naučila u učionici. Ali sam također saznala neke nevjerojatne stvari izvan tih učionica, od ljudi koji nikada nisu pročitali Judith Butler ili Deklaraciju o pravima i osjećajima.

Kada sam započela svoju feminističku praksu, došla sam na jedan izrazito akademski projekt.

Htjela sam stati na kraj kulturi silovanja i iskoristiti teoriju za promjenu diskursa i ponašanja kada je posrijedi seks. Ali moj je šef- a sada dugogodišnji mentor- samo želio učiti studente o važnosti pristanka i pomoći im pri definiranju seksualnog napada.

Zajedno smo radili jako važan posao- uglavnom zato što pristup kojim smo se služili u radu, nije bio ekskluzivan, već se temeljio na svakodnevnom životu ljudi.

Učiti razmišljati na taj način i pristupiti radu na taj način je sve promijenilo.

Moj je rad postao dostupniji i dojmljiviji. I vjerojatno je promijenio više života nego što bi ja promijenila sa svojim predavanjima o tome kako društvene strukture podržavaju kulturu silovanja.

Akademska zajednica je izuzetno područje. Feministički učenjaci i mislioci su prekrojili načine na koje razmišljamo i govorimo kada je riječ o spolu, seksu i životu žena. Njihov je rad utjecao na našu kulturu, i na neki način, i na naše živote.

No, činjenica da ste feministički akademici ili učeći od istih, nije jedini način da budete „dobre feministi/kinje“.

Mnogo ljudi se okreće feminizmu bez da su učili o njemu u učionicama. A ti bi mogla biti jedna od njih! Možda si naučila o feminizmu kroz suočavanje s diskriminacijom, patnju zbog rodno uvjetovanog nasilja ili zbog ograničenja koje nameću društvene norme.

Možda si naučila o feminizmu kroz svoju zajednicu, svoju obitelj ili prijatelje. Možda preko Interneta ili u časopisima. Možda jednostavno nisi htjela čitati o feminističkim i rodnim teorijama pet sati tjedno u svojoj sobi u studentskom domu.

To ne znači da su tvoje namjere za zaustavljanje seksizma i borba protiv patrijarhata išta manje bitne.

To ne čini tvoja uvjerenja, stavove ili argumente nevažećima. I to te zasigurno ne čini lošom feministkinjom.

Naime, česta kritika feminističke akademske zajednice jest da se ona previše zatvorila u „kulu od slonovače“- da se, umjesto bavljenja stvarnim problemima žena u svijetu, koncentrira na filozofiju i teoriju koja često ne služi poboljšanju života žena.

I za puno ljudi, akademski svijet je onaj u kojemu oni ostaju nevidljivi ili nevažni, žrtve koje se s pravom isključuje.

Na taj način, perspektive feministkinja koje dolaze izvan te kule od slonovače su zapravo vrijedna imovina.

Bilo da volite čitati o feminističkoj povijesti i teoriji ili jednostavno volite živjeti svoj aktivizam, feminizam koji vam odgovara je pravi feminizam za vas.

Ne volim misliti da postoje „loše feministkinje“.

Dokle god ljudi rade dobar posao koji mijenja živote ili nastoje promijeniti svijet, oni su sasvim u redu za mene- a mi bismo svi trebali pozdraviti njihove doprinose ovom pokretu, koliko god oni varirali ili bili različiti od naših.

Feminizam nastoji učiniti svijet pravednijim mjestom za žene i sve ljude. Radi se o izgradnji kulture gdje su ljudi svih spolova i seksualnosti sigurni i priznati. Riječ je o izgradnji društva bez štetnih stereotipa i opasnih mitova.

Treba se ustati protiv društvenih oblika moći i privilegija kako bi se vaga uravnotežila u korist onih skupina koje su najviše marginalizirane.

Dokle god je to tvoja borba ti si „dobra feministkinja“.

Bez obzira kako tvoja borba ili pozadina izgleda.


prevela i prilagodila Sindy Čolić

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *