Amy Elliott Dunne (Gone Girl) – feministički ili antifeministički ženski lik?

Gone girl je psihološki triler Davida Finchera iz 2014. godine, snimljen prema istoimenom romanu, koji je vjerojatno velika većina pogledala. Oni koji ga nisu pogledali neka ga svakako pogledaju, a za one koji jesu, slijedi kratki podsjetnik.

Ono po čemu film odstupa od velike većine proizvoda tvornice Hollywood jest to da u fokus stavlja ženski lik- žena je subjekt, a ne objekt u filmu. Ona drži sve konce u rukama, natprosječno je inteligentna i razbija klasične stereotipe o povučenim, emocionalnim, nenasilnim ženama.

U glavnim ulogama su Ben Affleck i Rosamaund Pike koji glume savršen bračni par, Nick i Amy, koji žive mirnim provincijskim životom. Sitacija se naglo mijenja kada se Amy ne pojavi na proslavi pete godišnjice braka. U potrazi za nestalom Amy, Nick će postati glavni osumnjičenik nakon što njezin dnevnik otkrije drugačiju stranu njihova braka. U dnevniku je Nick opisan kao lijena osoba kojoj se ne može vjerovati. No, ispostavi se kako je Amy živa i zdrava i kako je pomno isplanirala svoju zavjeru protiv muža. Nick angažira odvjetnika, a daljnjim istraživanjem otkrije kako je Amy već svog bivšeg dečka Desi Collingsa optužila za silovanje. Kako bi namamio Amy, Nick nastupa u talk show-u kako bi se ispovijedio i ispričao za to što je podbacio kao suprug. Njegov nastup ponovo rasplamsa ljubav u Amy te si ona nanese ozljede i iskoristi nadzorne kamere u svoju korist da ispadne kao da ju je Desi oteo i silovao. Ona zavede Desia te ga ubije tijekom seksa, a potom se prekrivena krvlju vraća svojoj kući gdje Desia imenuje svojim silovateljem, oslobodivši tako Nicka svake sumnje. Nick namjerava ostaviti Amy i razotkriti njezine laži, ali Amy otkriva da je trudna, nakon što se umjetno oplodila Nickovom spermom. U konačnici, Nick odlučuje zbog djeteta ostati s Amy, a „sretan“ par na televiziji najavi kako očekuju bebu.

Riječ je o intrigantnom i napetome filmu punog nevjerojatnih zapleta, ali ono što mene zanima jest- radi li se ovdje o jednoj vrsti feminističkog manifesta? Je li Amy feministički ili antifeministički lik?

Tijekom filma upoznajemo različite Amy- pametnu i lijepu Amy, cool Amy, pakosnu i opasnu Amy: Amazing Amy, Cool girl i Gone girl.

Niti jedna osoba nije jednoznačno označena kao savršena, a ovaj film pokazuje upravo onu sliku žene koja je društvu nezamisliva. Suprotno uvriježenim društvenim pretpostavkama, žene mogu biti zločeste, sebične i zle manipulatorice baš kao i muškarci. Upravo taj moment razbijanja binarne podjele gdje su žene anđeli i/ili žrtve, a muškarci agresivni i proaktivni je ono što ovom filmu može dati epitet feministički. Amy je filmska anti-heroina, ona muškarcima ulijeva strah u kosti što je inače uloga rezervirana za muškarce.

Drugi bitni moment u filmu je Amyn solilokvij o cool djevojci:

Men always say that as the defining compliment, don’t they? She’s a cool girl. Being the Cool Girl means I am a hot, brilliant, funny woman who adores football, poker, dirty jokes, and burping, who plays video games, drinks cheap beer, loves threesomes and anal sex, and jams hot dogs and hamburgers into her mouth like she’s hosting the world’s biggest culinary gang bang while somehow maintaining a size 2, because Cool Girls are above all hot.

Men actually think this girl exists. … It may be a slightly different version—maybe he’s a vegetarian, so Cool Girl loves seitan and is great with dogs; or maybe he’s a hipster artist, so Cool Girl is a tattooed, bespectacled nerd who loves comics. There are variations to the window dressing, but believe me, he wants Cool Girl, who is basically the girl who likes every fucking thing he likes and doesn’t ever complain.

Ono što nam želi reći ovime jest da se kroz povijest samo mijenjaju očekivanja muškaraca od žena. Žene su te koje se moraju prilagoditi društvu, one se moraju mijenjati kako bi skrenule pozornost na sebe. Moraju uvijek ostati u „trendu“ kako bi se savršeno uklopile u aktualan kalup ženstvenosti.

Moderna uloga koja je dodijeljena ženi je ona cool djevojke i upravo je to Amy bila Nicku. Nick zapravo ne poznaje pravu Amy, jer sve ono što nije povezano s njim i njegovim interesima za njega je misterij. To je vidljivo u sceni kada ga istražitelji ispituju o ženinom privatnom životu i hobijima, a on ne zna odgovoriti. Kao moderna femme fatale Amy kreće u osvetnički pohod na nevjernog supruga koji joj nikada nije posvećivao dovoljnu količinu pažnje i ljubavi. Ozljede koje nanosi svome tijelu samo su izraz psihičke boli i zapostavljanja. Njezin trijumf osvete je na samom kraju filma kada zauvijek zarobi Nicka u iluziju sretnog braka.

Problem s Amy kao feminističkom heroinom leži u načinu na koji je odlučila riješiti problem. Nema dvojbe da se radi o monstruoznoj osobi s nekim oblikom poremećaja ličnosti. Možemo se složiti s nekim njezinim razmišljanjima, ali nećemo se složiti s postupcima- ubojstvo. Kako je riječ o nemoralnoj, opasnoj i nasilnoj osobi teško nam se solidarizirati s njom i veliki dio ju osuđuje do te mjere da ispada da je lik Amy samo potpirio mizoginiju. Također, ukoliko Amy proglasimo feministkinjom, time održavamo stereotip o feministkinjama kao mrziteljicama muškaraca, što svakako nije istina.

Problematične su i njezine lažne optužbe za silovanje koje samo perpeturaju opasne mitove o silovanju- da žene lažu o silovanju. Taj okrutan čin koji predstavlja ogroman problem modernog društva, Amy olako koristi kao oruđe u svojom bolesnom ratu koji vodi protiv supruga.

Nameće se i pitanje socijalnih razlika. Feminizam nije nije rezerviran samo za određenu društvenu skupinu, on bi trebao uključiti različite identitete i nikoga ne ostavljati na marginama. Amy je bijela, heteroseksualna i bogata žena iz američkog predgrađa koja usprkos svim diplomama i priznanjima vodi isprazan život. Ona ima vrijeme i resurse za pomno planiranje svoje osvete. Bi li priča bila ista da je posrijedi crna siromašna žena? Ili možda nezaposlena majka koja ima nasilnog supruga? Bi li javnost i pravosuđe stalo na stranu žene druge boje kože baš kako su stali uz Amy u filmu?

***

Ipak, mislim da se u konačnici može reći kako je lik Amy nešto blizu feminističkoj figuri. Ova priča o lijepoj prihopatkinji svakako je podijelila publiku. Mislim da upravo u tome leži njezin „feministički“ uspjeh- propitkivanje društvene strukture i mitova. Gone girl problematizira rodne uloge i stereotipe. Istinska jednakost znači odbacivanje zadanih patrijarhalnih uloga između muškaraca i žena i brisanje podjele na „svetice i kurve“.


Sindy Čolić

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *