Barbarina priča:’Osjetila sam se poniženo, ljigavo’

Vozila sam se tramvajem broj 1 prema Borongaju, usred bijela dana, prijepodne kada nije bilo gužve. Stajala sam u zadnjem dijelu tramvaja, leđima okrenuta prema prozoru, kada sam primijetila nešto čudno, u prvi mah mi niti nije bilo jasno o čemu se radi, ali nešto (netko!) me je dirao po stražnjici. Kada sam se okrenula primijetila sam muškarca, čini mi se da je imao oko 50 godina, bio je proćelav i nizak. Osjetila sam se poniženo, ljigavo, a najgore mi je bilo to što je tramvaj bio poluprazan i ostali su to mogli primijetiti ali nitko nije reagirao. Nisam niti ja reagirala već sam samo izašla na sljedećoj stanici – ali svakako bih voljela da sam imala hrabrosti nešto napraviti, jer čini mi se da muškarac nije bio agresivan, a vjerujem da bih se osjećala bolje i snažnije da sam nešto rekla na glas…
Zato ovo i pišem i stavljam na stranicu, jer bih željela da svi nauče kako reagirati u tim situacijama, koliko god bilo teško i koliko god nema „najboljeg i jedinog“ načina reakcije.