Istraživanje o seksualnom uznemiravanju na ulici

Prenosimo rezultate istraživanja koje su proveli troje studenti/ce Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu:

 

Troje studenata Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu tijekom travnja i ožujka provelo je istraživanje o seksualnom uznemiravanju na ulici. Istraživani su stavovi i informiranost studenata/ica te pojavnost takvih ponašanja. U istraživanju su sudjelovali studenti/ce Znanstveno – učilišnog kampusa Borongaj.

Ana Marić, Mate Lendić i Mateja Morić, studenti prve godine diplomskog studija socijalne pedagogije, kao dio kolegija Socijalna patologija 2 pod mentorstvom prof.dr.sc. Irme Kovčo Vukadin osmislili su i proveli projekt pod nazivom „USPUT – seksualno uznemiravanje na ulici“ i s ciljem informiranja studentske populacije o pojavnim oblicima seksualnog uznemiravanja na ulici, kažnjivosti i posljedicama takvih ponašanja te mogućnosti traženja pomoći u slučaju doživljenih ponašanja. Nakon provedenog istraživanja, studenti su u suradnji s grafičkim dizajnerom osmislili, a nakon toga  i postavili informativne postere po ZUK Borongaj (preporučamo da bacite pogled na poster).

Od sveukupnog broja studenata/ica sudionika istraživanja, 90% je žena, prosječne dobi 22 godine i većinski heteroseksualne seksualne orijentacije. Rezultati pokazuju kako je većina njih tijekom života imala iskustvo seksualnog uznemiravanja na ulici. Najčešće se radilo o sljedećim oblicima ponašanja: komentar o izgledu (62%), zurenja (57%), zviždanje (55%) i nepoželjno narušavanje osobnog prostora (51%). Takva ponašanja najčešće su doživljena na ulici (65%)  ili u sredstvima javnog prijevoza (51%). Uglavnom se radilo o počiniteljima muškog spola (68%). Ispitanici uglavnom svjedoče o višestrukom uznemiravanju na ulici, to jest, kod većine je prisutna povijest uznemiravanja. Zanimljivo je da je čak 33% ispitivanih navedena ponašanja doživjelo kao nešto trivijalno i nebitno u odnosu na 36% njih koje ih je doživjelo kao uvredu. Gotovo nitko navedena ponašanja nije doživio kao kompliment. Nitko od sudionika nije ta ponašanja prijavio policiji, čak ni kada se radilo o ozbiljnijim oblicima poput uhođenja ili neprihvatljivog fizičkog kontakta. Na upit zašto, uglavnom su isticali kako ne vjeruju da bi policija mogla adekvatno reagirati i/ili smatraju takva ponašanja suviše banalnima za prijavu, ali se zato u visokom postotku obraćaju prijateljima/cama ili partneru/ici. Trinaest posto ispitanih kao posljedice navodi srah, sram i samookrivljavanje, ljutnju i želju za osvetom te osjećaj manje vrijednosti dok ih 49% navodi kako nisu imali posljedica što govori u prilog percepciji takvih ponašanja beznačajnima. Nadalje  izvještavaju kako se, ukoliko dođe do posljedica, istovremeno javlja više navedenih emocija, a posebno su zabrinjavajući navodi o promjenama ponašanja nakon uznemiravanja u vidu izbjegavanja određenih mjesta ili odbijanja hodanja noću bez pratnje. Zanimljivo je i da njih 13% navodi da su i sami bili uznemiravatelji.

 

Na kraju, autori/ce istraživanja zaključuju kako su rezultati u skladu su s nekim prije provedenim istraživanjima ove problematike, uključujući i rezultate istraživanja Hollabacka Hrvatska – za usporedbu možete pogledati naš pregled istraživanja o uličnom uznemiravanju.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *