Kako nas država štiti od uličnog uznemiravanja?

Osobe koje dožive ulično uznemiravanje često se pitaju kako reagirati na njega – odnosno, osim onoga što učine na licu mjesta u interakciji s počiniteljem, pitaju se postoje li temelji u zakonima Republike Hrvatske koje im mogu pružiti sudsku zaštitu ako razmišljaju o upuštanju u pravnu bitku.

Prekršaji protiv javnog reda i mira

Republika Hrvatska, kao i većina demokratskih država, kroz svoje zakone pokazala je da je prepoznala potrebu da zaštiti svoje građane od nekih društveno nepoželjnih i ugrožavajućih ponašanja. No, kada se radi o uličnom uznemiravanju, u Hrvatskoj još uvijek ne postoji zakon koji bi jasno naveo ulično uznemiravanje kao protuzakonito djelo niti propisao postupanje nadležnih institucija ako građani prijave takve prekršaje. Na snazi je Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira donesen 1994. godine. Novi zakon je u pripremi, ali još nije ušao u saborsku proceduru.

U novi zakon planiraju se uvrstiti i prekršajna djela uličnog uznemiravanja dok u trenutno važećem zakonu stoji definicija prekršaja protiv javnog reda i mira kao djela kojima se na nedozvoljen način remeti mir, rad ili normalan način života građana, stvara nemir, neraspoloženje, uznemirenost ili ometa kretanje građana na ulicama i drugim javnim mjestima ili ometa ostvarivanje njihova prava i dužnosti, vrijeđa moral, ometa vršenje zakonitih mjera državnih organa i službenih osoba, ugrožava opća sigurnost ljudi i imovine, vrijeđaju državni organi ili se na drugi način narušava javni red i mir građana te djela utvrđena ovim zakonom.

Novčana kazna ili kazna zatvora propisana je za osobe koje se na javnom mjestu ponašaju na naročito drzak i nepristojan način vrijeđajući građane ili narušavajući njihov mir, za osobe koje se na javnom mjestu tuku, svađaju, viču ili na drugi način remete javni red i mir te za osobe koje na javnom mjestu vrijeđaju ili omalovažavaju moralne osjećaje građana.

 

Ravnopravnost muškaraca i žena

U zapadnom civilizacijskom krugu, ali i u našem hrvatskom društvu, žene su povijesno smatrane slabijim spolom i imale su zadatak brinuti se za kućanstvo i djecu dok se muškarce smatralo jačim spolom i od njih se očekivalo da budu hranitelji i uzdržavatelji obitelji. Razvojem društva takav patrijarhalni stav se sve više mijenja te se razvija stav o ravnopravnosti muškaraca i žena. Hrvatska također ide ukorak s tima promjenama, a to je pokazala 2003. godine donošenjem Zakon o ravnopravnosti spolova čime je država pokazala da prepoznaje važnost ravnopravnog položaja muškaraca i žena.

Tim zakonom utvrđuju se opće osnove za zaštitu i promicanje ravnopravnosti spolova kao temeljne vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske te definira i uređuje način zaštite od diskriminacije na temelju spola i stvaranje jednakih mogućnosti za žene i muškarce. U zakonu se dodatno eksplicitno zabranjuje diskriminacija na temelju bračnog ili obiteljskog statusa i spolne orijentacije.

Svatko tko smatra da je bio žrtva povrede ravnopravnosti na temelju spola u bilo kojoj životnoj situaciji može se obratiti za pomoć pravobraniteljici za ravnopravnost spolova čiji ured se nalazi u Zagrebu, Preobraženska 4. Više informacija o radu ovog ureda može se naći na web stranici www.prs.hr, a preko obrasca na toj stranici može se podnijeti i on-line prijava.

 

Zabrana diskriminacije

Godine 2008. donesen je Zakon o suzbijanju diskriminacije kojim se osigurava pravna zaštita od različitih oblika diskriminacije. Tim Zakonom osigurava se zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

Vidimo da je kroz ovaj Zakon prepoznat veliki broj osnova kroz koje se građanima omogućava zaštita od diskriminacije. Stvoren je kvalitetan zakonodavni okvir, no ostaje pitanje provođenja odredbi ovog Zakona u praksi.

Zakon o suzbijanju diskriminacije također definira uznemiravanje i spolno uznemiravanje.
Uznemiravanje je svako neželjeno ponašanje koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobe, a koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje; dok je spolno uznemiravanje svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobi, koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje.

Sukladno ciljevima Hollaback! pokreta, u ovom Zakonu možemo pronaći temelje za zaustavljanje uličnog uznemiravanja. Iako ulično uznemiravanje nije definirano kao takvo, u definiciji uznemiravanja možemo pronaći sličnosti sa uličnim uznemiravanjem te osjećajima koje žrtve iskazuju poslije takvih napada. Ulično uznemiravanje nerijetko ima i elemente spolnog uznemiravanja. Zakonom o suzbijanju diskriminacije propisane su kazne za fizičke i pravne osobe koje postupe suprotno odredbama Zakona.

Za suzbijanje diskriminacije nadležan je pučki pravobranitelj čiji ured se nalazi u Zagrebu na adresi Trg hrvatskih velikana 6, 10 000 Zagreb.

Kontakt telefoni:

+3851 4851 855

+3851 4851 853

Fax: +3851 6431 628

email: [email protected]

 

Odredbe Kaznenog zakona

Kazneni zakon predviđa novčane ili zatvorske kazne za neka ponašanja kojima se osobe teže ugroze ili povrijede. U nastavku su opisana neka kaznena djela koja mogu biti značajna za temu rodno uvjetovanog nasilja ili uličnog uznemiravanja.

Kazneni zakon propisuje kaznena djela uvrede, sramoćenja i klevete te za njih propisuje novčanu kaznu.

Ovaj Zakon također propisuje kazneno djelo spolnog uznemiravanja te ga definira kao svako verbalno, neverbalno ili fizičko neželjeno ponašanje spolne naravi koje ima za cilj ili stvarno predstavlja povredu dostojanstva osobi, koje uzrokuje strah, neprijateljsko, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje. Za ovo kazneno djelo propisana je kazna zatvora.

Novim Kaznenim zakonom uvedeno je kazneno djelo nametljivog ponašanja koje se definira kao ponašanje koje osoba ustrajno i kroz dulje vrijeme prati ili uhodi drugu osobu ili s njom uspostavi ili nastoji uspostaviti neželjeni kontakt ili je na drugi način zastrašuje i time izaziva tjeskobu ili strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba kaznit će se kaznom zakona do jedne godine.

 

Svi slučajevi uličnog rodno uvjetovanog uznemiravanja povrjeđuju prava osobe, njenu ravnopravnost i dostojanstvo. Počinitelji takvih ponašanja uznemiravaju, vrijeđaju i diskriminiraju stoga nije prihvatljivo da oni svoja ponašanja smatraju pravom na izražavanje vlastitog mišljenja. Svatko ima pravo na izražavanje vlastitog mišljenja, ali dok time ne krši prava drugih ljudi. U slučajevima uličnog rodno uvjetovanog uznemiravanja, prava uznemiravane osobe su značajno narušena. Stoga takve slučajeve treba shvaćati kao neprihvatljivo ponašanje. Osoba koja je doživjela ulično rodno uvjetovano uznemiravanje često neće moći dobiti kaznenopravnu zaštitu, ali je ove oblike uznemiravanja ponekad moguće prekršajno sankcionirati. Kaznenopravna zaštita podrazumijeva zaštitu prava koja se ostvaruje postupkom pokrenutim pred sudom te sud izriče kaznu dok prekršajne sankcije mogu izreći i jedinice lokalne samouprave i druga tijela kako je to propisano zakonom. Moguće je očekivati da će počinitelj, ukoliko bude kažnjen za prekršaj dobiti novčanu kaznu, kaznu zatvora, mjere upozorenja (opomena i uvjetna osuda), zaštitne mjere te odgojne mjere.

Kada doživite bilo koju vrstu uličnog uznemiravanja, možete učiniti sljedeće:

Pri reagiranju na ulično uznemiravanje važno je da odaberete način za koji sami smatrate da je ispravan te koji je u skladu sa vašim osjećajima kao žrtve uznemiravanja.

 

Napisala: Marijana Filipović

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *