KVARTOVI SIGURNI OD UZNEMIRAVANJA?

Projekt sigurni kvartovi – sažetak rezultata

Kako bi analizirali sigurnost gradske četvrti Maksimir te, na osnovi analize, doprinijeli povećanju sigurnosti i osnaživanju mladih u četvrti, inicijativa Hollaback Hrvatska[1] je u partnerstvu s organizacijom Ženska soba – Centar za seksualna prava provela istraživačke aktivnosti i uključila mlade iz Učeničkih domova Maksimir i Dora Pejačević.

 Analiza sigurnosti na javnim mjestima, s naglaskom na rodni aspekt tj. rodno uvjetovano uznemiravanje na javnim mjestima, uključila je fokus grupe s mladima, ankete s konobaricama te obilazak četvrti Maksimir mladima uz vođenje evidencije o faktorima koje mogu ugroziti osjećaj sigurnosti. Obilazak četvrti (tzv. „safety audit“) prepoznat je od strane UN-a kao primjer dobre prakse za podizanje svjesnosti o uličnom uznemiravanju tijekom kojeg se procjenjuje stanje četvrti s obzirom na faktore koji ugrožavaju osjećaj sigurnosti[2]. Polazeći od te ideje, analiza sigurnosti obilazak kvarta kombinira s drugim oblicima istraživanja: fokus grupe s mladima i ankete s konobaricama. Za obje skupine smo pretpostavili/e da su posebno ugrožene skupine po pitanju uznemiravanja, te smo kod mladih još htjeli ispitati njihovu percepciju uličnog uznemiravanja u odnosu na druge prijetnje sigurnosti i izvidjeti na koji način interpretiraju njegove uzroke.

 

Rezultati istraživanja potvrdili su, na razini jednog lokaliteta tj. na razini gradske četvrti Maksimir, visoku učestalost uličnog uznemiravanja, njegove negativne posljedice i u određenoj mjeri njegovo neprepoznavanje:

  • Djevojke i konobarice redovito doživljavaju ulično uznemiravanje. 84% konobarica je doživjelo ulično uznemiravanje, a djevojke navode brojna i razna iskustva uznemiravanja.
  • Visoka učestalost rodno uvjetovanog uznemiravanja potvrđena je u klubovima i kafićima: 68% konobarica je doživjelo uznemiravanje na svom radnom mjestu, a mladi u fokus grupama navode kako je učestalost uznemiravanja ali i fizičkog nasilja među mladima učestalija na mjestima izlaska nego na javnim mjestima.
  • Najčešći oblici su neželjeni komentari i geste, a najrjeđi (no ne i rijetki) oblik je uhođenje.
  • I konobarice i djevojke navode negativne emocije uslijed uznemiravanja (ljutnju i strah). To je u skladu s postojećim istraživanjima koji uznemiravanje smještaju u kontinuum rodnog nasilja te ukazuju na brojne individualne (nisko samopouzdanje, negativni osjećaji poput straha i ljutnje, samoobjektivizacija žena kroz podsjećanje na to da ih društvo vrednuje preko njihovog izgleda) i društvene posljedice (dolazi do osjećaja nesigurnosti i povlačenja iz javnih prostora, pa žene počnu doživljavati da javna mjesta nisu za njih, čime se zadržava hijerarhija rodova u svakodnevnom životu)[3].
  • I mladići i djevojke pretpostavljene uzroke uznemiravanja smještaju u kontekst uobičajenog obrasca odrastanja, ponašanja i flerta među spolovima: jak spolni nagon mladića i logična posljedica flerta u kojem se očekuje aktivnost mladića i pasivnost djevojaka. Međutim, takve interpretacije samo normaliziraju uznemiravanje umjesto da ga preispituju.

 

Rezultati ukazuju na neke okolinske faktore koje je potrebno mijenjati kako bi se povećala sigurnost na javnim mjestima. Obilazak četvrti pokazao je da zone koje su premalo osvijetljene, u kombinaciji s neodržavanim prostorom (primjerice zapuštenim zgradama i dvorištima, demoliranim stanicama javnog prijevoza), malim protokom ljudi i zatvorenosti (raslinje ili ograde onemogućuju vidljivost) znatno smanjuju osjećaj sigurnosti na javnim mjestima.

Ovo istraživanje je u Hrvatskoj prvi pokušaj analize sigurnosti na javnim mjestima koje uzima u obzir rodni kontekst (kroz naglasak na rodno ulično uznemiravanje i naglasak na subjektivan osjećaj sigurnosti žena na javnim mjestima) u gradu Zagrebu. Želja nam je njime postaviti standarde za daljnja istraživanja ove teme u drugim gradskim četvrtima ili dubljom analizom stanja u gradskoj četvrti Maksimir.

Link na cijeli izvještaj s detaljnim rezultatima i zaključcima nalazi se ovdje: Sigurni_kvartovi_Izvjestaj

 

PREPORUKE

OSVJEŠTAVANJE O PROBLEMU RODNOG ULIČNOG UZNEMIRAVANJA:

  • Osvijestiti i informirati sve građane i građanke o pojavnosti, poslijedicama i neprimjerenosti rodnog uznemiravanja te potaknuti njihovu reakciju kada promatraju ulično uznemiravanje, kroz informativne kampanje i edukacije, primjerice kampanje u javnom prijevozu.
  • Podizati svjesnost o ovom problemu kroz razne akcije koje angažiraju lokalno stanovništvo: tribine u kojima stanovnici/ice mogu podijeliti svoja iskustva; članci o ovom problemu u lokalnim novinama.

 

MEHANIZMI DRUŠTVENE INTERVENCIJE I PODRŠKE OSOBAMA KOJE SU DOŽIVJELE UZNEMIRAVANJE:

  • Prepoznati ulično uznemiravanje kao društveni problem za koji je potrebno predvidjeti mehanizme društvene intervencije i podrške (i osobi koja se nasilno ponaša i osobi koja je doživjela nasilje) kako bi se pravovremeno prevenirali teži oblici nasilja. Da bi se to osiguralo, potrebno je:
    • Pravno regulirati uznemiravanje kao oblik nasilničkog ponašanja kako bi se utjecalo na počinitelje i osvijestilo ih o štetnosti ponašanja.
    • Kreirati tretmanske programe za počinitelje uznemiravanja (programi edukacije, osvještavanja i modifikacije ponašanja po uzoru na programe za ostala lakša nasilnička ponašanja).
    • Kapacitirati javne službe (policiju, sudove i centre za socijalnu skrb) da prepoznaju štetnost uličnog uznemiravanja i pravovremeno reagiraju.
    • Unutar sustava pravosuđa ili socijalne politike osigurati uvjete za podršku osobama koje su doživjele uznemiravanje i nasilje (npr. za konobarice koje ne dobivaju podršku na radnom mjestu ili za druge osobe koje su doživjele uznemiravanje i nemaju se kome obratiti), primjerice kroz centralno mjesto za pritužbe i pravnu podršku.

 

PREPORUKE ZA KAFIĆE I KLUBOVE:

  • Posvetiti više pažnje uznemiravanju koje se događa u klubovima i kafićima:
    • detaljnije istražiti učestalost i oblike uznemiravanja,
    • educirati zaštitare u klubovima da razumiju problem i na adekvatan način reagiraju na njega,
    • osvijestiti i educirati vlasnike kafića i klubova o problemu te kreirati ‘sigurne zone’ unutar kafića,
    • osvijestiti i informirati sudionike/ice u programu kluba (DJ-e, bendove, voditelje klubova) o ovom problemu te ih uključiti u informativnu kampanju.

 

PREPORUKE ZA OBRAZOVNI SUSTAV:

  • Educirati mlade, kroz formalno obrazovanje, ali i kroz neformalne obrazovne programe za prepoznavanje uznemiravanja, štetnosti takvog ponašanja te mogućim reakcijama i traženju podrške, kako za one koji promatraju uznemiravanje tako i za one koje su izravno uznemiravane.
  • Poticati alternativne modele interakcije mladića i djevojaka utemeljene na međusobnom poštovanju, koji preispituju trenutne rodne uloge i norme (kao što je percepcija da se mladići ne mogu suzdržati, erotiziranje muške agresije ili predstavljanje žena kao seksualne objekte) te uče o ravnopravnijim odnosima među spolovima, kroz formalno obrazovanje, ali i kroz neformalne obrazovne programe.
  • Regulirati reakciju na uznemiravanje u obrazovnim ustanovama (osnovnim i srednjim školama, učeničkim domovima): izrada pravilnika koji zabranjuju uznemiravanje jer je oblik nasilničkog ponašanja; uključivanje mladića uznemiravatelja u tretmanske programe; kreiranje ‘sigurnih zona’ oko škola i učeničkih domova.

 

NADZOR NAD / PRAĆENJE SPORNIH LOKACIJA KOJE UGROŽAVAJU SIGURNOST

  • Planirati redovite obilaske četvrti u koju se uključuju razni sudionici/ice četvrti – voditelji/ice kafića i dućana, stanovnici/ice, učenici/ice i drugi iz četvrti.
  • Omogućiti izvještavanje lokalnog stanovništva o spornim točkama u kvartu i iskustvima nasilja i uznemiravanja, kroz mobilne aplikacije ili kroz fizičko i virtualno mjesto na kojem se skupljaju pritužbe građana/ki. Pritužbe, u kojem god obliku predane, trebale bi biti transparentne (odmah vidljive i vlastima i svim zainteresiranim građanima i građankama) te bi lokalne vlasti trebale imati sustav pravovremenog reagiranja na pritužbe.
  • Osigurati da se postojeći sustavi podrške (policija, komunalni redari) osvijeste o ovom problemu i adekvatno reagiraju na njega.

 

[1] Hollaback! je međunarodni pokret posvećen iskorjenjivanju uličnog uznemiravanja žena i LGBTIQ osoba.

Hollaback! Hrvatska je lokalni ogranak međunarodnog pokreta, a osnovan je kao neformalna inicijativa 2011. Projekt Sigurni kvartovi provodi se uz volonterski angažman članica i članova inicijative Hollabacka Hrvatska i partnerske organizacije Ženska soba  – Centar za seksualna prava.

[2] Web stranice UN Women, Safe Cities http://www.endvawnow.org/en/articles/251-safe-public-spaces-for-women-and-girls.html?next=252

[3] Bowman, C. G. (1993).Street harassment and the informal ghettoization of women. Harvard Law Review, 106 (3): 517–580.

i Kearl, H. (2010). Stop Street Harassment: Making Public Places Safe and Welcoming for Women. Santa Barbara: Praeger.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *