MEĐUNARODNI TJEDAN PROTIV ULIČNOG UZNEMIRAVANJA

DSC_1864Ove nedjelje, 10.4. započeo je međunarodni tjedan protiv uličnog uznemiravanja. Prilika je to da se kolektivno pokuša podići razina svjesnosti o tome što je ulično uznemiravanje, zašto se, koliko često i kome događa te da se naglasi kako je ono sveprisutno i nije ok.

Kako je sve započelo?

20. ožujka, 2011. godine, nakon samo mjesec dana planiranja, više od 2000 ljudi u 13 zemalja sudjelovalo je u prvom međunarodnom danu protiv uličnog uznemiravanja. Iduće godine dan je proširen na tjedan, a više od 100 organizacija u 20 zemalja sponzoriralo je događaj. 20-tak tisuća ljudi učestvovalo je kroz različite oblike aktivizma; držalo tribine, marševe, chalk walkove i druge aktivnosti.

Zašto baš travanj?

Travanj je mjesec osvještavanja o seksualnom uznemiravanju (na sjevernoj hemisferi) jer se tada ono javlja značajno češće. Iako je ono pojava koja se događa kroz cijelu godinu, početkom proljeća i toplijeg vremena ima više ljudi na javnim mjestima, a ljudi (u ovom slučaju je naglasak na ženama) su laganije obučene pa muškarci diljem svijeta imaju potrebu prokomentirati sve dijelove tijela koji se možda vide ili naziru. Ponekad se smatra kako je uznemiravanje neizbježan dio proljeća – svojevrsna tradicija. Iz tog razloga je bitno baš u to vrijeme naglašavati kako ništa nije isprika navedenom ponašanju.

Stoga vas ovom prilikom još jednom pozivamo da podijelite vaše priče o doživljenom uličnom uznemiravanju ili ako ste mu samo svjedočili_e. Čitanje priča može promijeniti perspektivu onih koji ne doživljavaju uznemiravanje. Ako ga osobe nikada nisu doživjele (prvenstveno muškarci) očekivati je da će ga tumačiti na drugačiji način. Problem je i u društvu koje to opravdava na različite načine te se ponaša kako to nije big deal ili još gore, da se dobacivanje, šlatanje, zviždanje i ostali primjeri uznemiravanja trebaju shvatiti kao kompliment.

Priče su bitne jer onda različita ponašanja opišemo i stavljamo u određeni kontekst te im damo ime, a čim im damo ime imamo mogućnost djelovanja i jasno definiran cilj borbe. Pričanje o vlastitom iskustvu može biti i veoma osnažujuće jer se stvara svijest kako je ono dio jedne kolektivne priče.

Zajedno možemo ljudima kojim se ono događa ili se dogodilo dati do znanja da to nije njihova krivnja i da nisu sami. Možemo upoznati zajednicu s tim problemom, adresirati ga i osvjestiti da je borba protiv uličnog uznemiravanja zadaća svih nas. Možemo glasno zahtjevati promjene!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *