Ne bi li sredstva javnog prijevoza trebala biti sigurna za sve?!

Imala sam 15 godina. Bio je sparni i vrući lipanj. Vozila sam se tramvajem po Praškoj u lepršavoj ljetnoj haljinici (kasnije ćete otkriti zašto je moja odjeća bitna za ovu priču) i preznojavala se zbog gužve u tramvaju. Već sam htjela sići na prvoj stanici poslije glavnog trga, ali nisam uspjela dovoljno brzo doći do vrata zbog tolike gužve ispred sebe, a neki stariji muškarac se previše pritisnuo na mene sa stražnje strane. U jednom trenu sam čula kako mi diše za vratom i postalo mi je jako neugodno, ali je bila prevelika gužva i nisam se uspjela odmah odmaknuti. Gurala sam se do drugog izlaza i uspjela sići kod Glavnog kolodvora. Tek kad sam izašla shvatila sam da mi je stražnji dio haljine mokar, a užas me obuzeo kad sam shvatila da je mokar od tjelesnih izlučevina. Ni danas mi nije jasno kako je netko uspio ejakulirati po mojoj odjeći u sredstvu javnog prijevoza a da nitko, uključujući mene, nije primijetio što se događa zbog tolike gužve i guranja?! Vjerujem da vam ne moram ni opisivati koliki sam sram i gađenje osjetila. Osjećala sam se krivom i razmišljala kako sam trebala shvatiti što se događa i reagirati te sam danima razmišljala što sam mogla drugačije napraviti za ubuduće. Trebalo mi je dosta vremena da ovu priču podijelim s prijateljicama, a kad sam to učinila saznala sam da većina nas ima neka neugodna iskustva seksualnog uznemiravanja. Od tada izbjegavam bilo kakve gužve u javnom prijevozu i čujem da nisam jedina… a ne bi li sredstva javnog prijevoza trebala biti sigurna za sve?!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *