Not all men (ne svi muškarci)

Imam prijatelja iz Senegala s kojim često razgovaram o problemima kolonijalne ostavštine kako u njegovoj zemlji, tako diljem Afrike. Svaki put kada spomene bijele ljude u negativnom kontekstu on osjeti potrebu naglasiti kako ne misli na sve bijele ljude te mi se ispriča, budući da sam i ja bijela. Mnogo puta rekla sam mu da nema potrebe za isprikom te da razumijem da ne misli da sam i ja osobno opustošila Afriku mojom izrabljivačkom politikom. No, nažalost u razgovorima o rasi često će se javiti oni koji na članak o rasnim problemima moraju doskočiti s onom starom poznatom „not all white people“. Isto tako mnogo je onih koji će na svaki članak, osvrt ili kritiku nečega što neki muškarci rade uskočiti s dobrom starom „not all men“.Untitled1


Not all men argument je koji se često poteže unutar ozbiljnih diskusija o seksizmu, mizoginiji, nasilju nad ženama i kršenju ženskih prava, koji neki muškarci koriste kako bi naglasili kako nijedan od navedenih problema nisu oni sami osobno uzrokovali. Postoje i drugi načini odvlačenja s teme poput rečenica o tome kako „patrijarhat šteti i muškarcima“, ili dobroj staroj „a što je s muškim problemima“ ili pak „moj partner/otac/brat/sin nije takav“, a cilj svake od njih pomaknuti je razgovor na ona pitanja koja nisu trenutna tema razgovora.


Dvije su razine besmisla not all men argumenta. Prvi je prilično razumljiv, svima je sasvim jasno da nisu svi muškarci silovatelji, nasilnici, seksisti. No neki jesu. Isticati kako nisu svi muškarci takvi ne pridonosi raspravi ni na koji način, već ju samo odvlači s teme u pokušaju zadovoljavanja vlastitog ega. Ako je muškarcu na članak vezan uz nasilje nad ženama prvi instinkt to da, sasvim nepotrebno, naglasi kako on nije takav, očito je kako na toj temi nije zato da bi doprinio raspravi, već kako bi liječio svoj ego. Ne zanima ga zapravo nasilje nad ženama i kako raditi na njegovom sprječavanju, već ga zanima kako razjasniti da on nije kriv, iako ga nitko osobno nije prozvao za ikakav zločin.Untitled


Drugu razinu besmisla argumenta puno je teže detektirati. Iako svi muškarci zaista ne sudjeluju u aktivnom nasilju ili omalovažavanju žena, svi pogoduju zbog privilegije svojeg spola. Nisu svi muškarci seksisti, ali svi pogoduju od seksizma utkanog u društvo. Iako neki muškarci čak i aktivno rade na poboljšanju položaja žena u društvu, htjeli to oni ili ne, i oni pogoduju zbog privilegija svojeg spola. Vratit ću se na moj prvi primjer, iako ja sama nisam sudjelovala u invaziji i kolonizaciji Afrike, kao Europljanka dan danas živim s privilegijama koje mi nosi moja rasa, s privilegijama koje moj prijatelj iz Senegala neće osjetiti. Pogodovati od privilegija nije nešto na što se može uvelike utjecati, ali je važno priznati da ih imamo, te je važno analizirati naše društvo sagrađeno tako da neki imaju bolje početne pozicije zbog svoje privilegije ili privilegija, a drugi (ili možda bolje reći Drugi) ne. Bez priznavanja problema, ne možemo aktivno raditi na njegovom rješavanju te i dalje perpetuiramo status quo.


Koliko puta sam i sama na Internetu morala trošiti sate na pojašnjavanje kako ne mislim da su svi muškarci silovatelji, čak štoviše; te sam tako nažalost i sama dopuštala da rasprava skrene s glavne teme koja je meni i drugima uključenima bila bitna. Not all men danas je postao predmet sprdnje i izvor nepresušnih maštovitih memeova i tweetova, no feministkinjama i svakome tko je ikada započeo ozbiljan razgovor oko problema žena često zadaje samo ozbiljne glavobolje.Untitled3


 Untitled2


Ako netko govori nešto vezano uz nasilje nad ženama ili seksizam te se to ne odnosi na tebe, onda očito i nije vezano uz tebe, te nema potrebe usmjeravati razgovor upravo na samog sebe. Ako baš toliko želiš pretvoriti razgovor u temu o tebi, onda je možda potrebno zapitati se odakle ta želja, te ako se ono napisano ne odnosi na tebe odakle tolika potreba biti defenzivan oko toga?


Lucija Mulalić

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *