Only men stuff: Nudie bar

Iako smo se već pomalo navikli na manipulaciju ženskim tijelom u medijskom prostoru u svrhu privlačenja pažnje, (tj. na objektivizaciju ženskog tijela), neki reklamni plakati ipak u svojoj biti jesu kap koja prelijeva čašu i na čije se grubo vrijeđanje ženskog dostojanstva naprosto mora reagirati. Da preciziramo. Reklama za „Nudie bar“ čije ime svakom građaninu/građanki sa prosječnim intelektualnim sposobnostima već dovoljno govori samo za sebe, taj isti bar reklamira i eksplicitnom fotografijom onoga što se u baru zbiva ili ima zbivati (ukoliko smo dakle ispodprosječno inteligentni pa sami ne naslućujemo). Tako fotografija prikazuje tri muškarca zakopčana do grla, ali zato golih lica (kod muškaraca su lica, vidite, izrazito važna jer su ona ogledalo znatiželje, uma, emocija tj. svega bitnog) i megastražnjicu u tangama koja se, da prostite, prči nama, prolaznicima/prolaznicama svake dobi, (od malih beba u kolicima do pogrbljenih bakica) u lice. „Imamo sreću“ vidjeti tu megazadnjicu zato što su muškarci na fotografiji vidno zaokupljeni dekolteom iste sexy neznanke (njezino se lice naravno ne vidi), jer kod žena ono zaista nije važno, a kamoli u erotici gdje je krajnje nevažno, poručuje nam ta uvredljiva, nemaštovita i vraški jednodimenzionalna reklama i koja nam, eto, bez pitanja želimo li to ili ne, natrljava nos tom istom zadnjicom.

Ova reklama uznemiruje ne toliko svojim sadržajem koliko izborom mjesta na kojem svoj sadržaj manifestira, a to je u ovom slučaju tratina  uz dječje igralište podno stambene zgrade i time, po našem mišljenju, unosi određenu „kontekstualnu zbrku“ koja sugerira da nema tog prostora u koji nije dobrodošlo erotizirano, objektivizirano žensko tijelo pa ga smještamo i u pješčanike, pored škole, među igračke, u izloge na kioscima uz lutke i čokolade itd.

Ne, mi nemamo problema s time da takvi barovi postoje, niti da se tamo zbiva to što se zbiva, niti da se ti isti barovi imaju potrebu reklamirati ako ste to slučajno pomislili čitajući ovaj tekst. Mi imamo problema s time da se sadržaj barova na ovaj način ne nudi interesnoj skupini koja je jasno označena s testosteronskim naslovčićem „only men stuff“ (čime se inače grubo poopćuju muškarci), nego npr. i majkama s djecom, bakicama, dedicama, nezainteresiranim muškarcima, dječici itd, a time i nasilno sudjeluje u kreaciji identiteta, percepcije spolova/rodova i njihove uloge u svijetu jer htjeli ne htjeli, svašta ovaj plakat poručuje pa među ostalim i gore navedenim i to da uopće nije uobičajeno pa stoga valjda ni „prirodno“ vidjeti obezglavljenog muškarca u klečećem položaju u tangama, dok mu znatiželjne poglede prema „onom nečem“ bacaju tri do grla zakopčane žene, za razliku od ovog vice versa slučaja koji se nekako čudno podrazumijeva i to do te mjere da u svojoj „samorazumljivosti“ postaje maltene jednak klupi ili lampi uz cestu.

Dakle, neka sadržaj bara bude otkriven onima koji na vrata istog dođu,a  ne svima! Ne, nije nam jasno gdje je pamet onih koji misle da je potpuno normalno staviti takav eksplicitni sadržaj na ulicu i gdje je pamet onih koji im to dozvoljavaju. Čak i velesajmski erotski spektakli koji svojom paletom ponude itekako zasjenjuju ovakve barove, imaju dovoljno respekta prema prolaznicima/prolaznicima pa na svoje jumbo plakate stavljaju npr. tek predimenzionirana (doduše ženska, tja, ne očekujmo previše ravnopravnosti od ovoga svijeta, budimo realni!) usta, a kakve tko konotacije uz njih želi vezati ipak daju prolaznicima/prolaznicama na izbor i ne siluju eksplicitnošću.

Nemojmo od svih nas raditi publiku svemu što želimo i ne želimo, dopustite nam to pravo da budemo publika onda kada to želimo biti!

Ovaj tekstić je ujedno i apel da se istraži tko odobrava postavljanje plakata, vrši li se ikakva cenuzra plakata, postoji li zakon u skladu s kojim se ima pravo vršiti cenzura, makar evropski, i ako doista postoji  takav ured, evo, autorica ovog tekstića obznanjuje i dobrovoljno se javlja da će mu pisati…

Tamara Bakran

Jedan odgovor na "

  1. Vrlo dobar članak.Potpuno se slažem sa autoricom, neke stvari osim što su degutantne vrijeđaju također.Nije sve za svakoga i nije sve dozvoljeno i ne opravdava zarada sva sredstva da bi došla do cilja.Nasilju privatnih plakatara čiji plakati su samo za vlastite probitke a nemaju ni o od općeg dobra ili općeg interesa zajednice treba stati na kraj.Gdje je zakonodavac, gdje je crkva?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *