Osvrt na radionicu “Kako odgovoriti na uznemiravanje i provokacije”

U ponedjeljak, 13.04.2015. u prostoriji Mame, Hollaback je održao radionicu „Kako odgovoriti na uznemiravanje i provokacije“ koju su vodile Barbara Perasović i Marijana Filipović. Inspirirane kampanjom Sigurnija mjesta te  nakon uspješne interne radionice, odlučile smo proširiti diskusiju o ovoj temi. Rodno uvjetovano ulično uznemiravanje je glavna tema kojom se Hollaback bavi, te smo o tome već u mnogo navrata pisale, stoga ću samo pokušati prenijeti atmosferu s radionice, bez opisa što ulično uznemiravanje podrazumijeva te kako na njega reagirati (bilo kao žrtva, bilo kao promatrač/ica).

Velik odaziv na radionicu govori koliko je tema uličnog uznemiravanja bitna, česta te koliko utječe na osobe koje se nađu u ulozi žrtve čije se iskustvo često obezvređuje. Pričalo se o načinima reagiranja kako na ulično uznemiravanje, tako i na provokacije vezane za temu feminizma. Poseban interes polaznice su pokazale upravo na temu reagiranja na ulično uznemiravanje, u potrazi za idejama koje će nas motivirati, ohrabriti te na koncu učiniti da se osjećamo sigurnijima i napravimo razliku. Kroz zanimljive vježbe govorilo se o osobama iz naše okoline koje su, kad je riječ o ovim temama, neutralne, saveznice, kritičarke i ili provokatori. Sve smo se složile kako najviše boli ravnodušnost neutralnih, koji takvom (ne)reakcijom  obezvrjeđuju naše iskustvo uznemiravanja. Također se raspravljalo o seksualnom nasilju, seksističkim šalama, rodnim ulogama… S vremenom je radionica spontano prerasla u dijeljenje priča o svojim iskustvima kao žrtava uličnog uznemiravanja, koje su polaznice imale veliku potrebu ispričati. Osim uvijek prisutnih negativnih emocija koje prirodno dođu nakon takvih situacija, često su ta iskustva rezultirala promjenom način života ili mjesta kretanja poput prestanka korištenja javnog prijevoza na nekoliko mjeseci, bivanja vani isključivo tokom dana ili u društvu još bar jedne osobe, prestanka svakodnevnog trčanja i sl.

DSC_0086

IMAG1252

Mislim da govorim u ime svake od nas kad kažem da smo osjetile olakšanje kad smo se napokon našle u grupi ljudi koja naša iskustva sluša i uvažava te se nadovezuje sa svojim pričama ili komentarima. Uz odlične savjete Barbare i Marijane tokom radionice, o načinu reagiranja na ulično uznemiravanje mnogo smo naučile i jedne od drugih.

Veliko hvala polaznicama koje su svojim prisustvom obogatile radionicu, veselimo se nekim sljedećim zajedničkim aktivnostima! Naravno, svi/e ste pozvani/e!

Jelena Čaušević

——————————————-

Prenosimo i savjete s radionice:

 

KAKO REAGIRATI U SLUČAJU ULIČNOG UZNEMIRAVANJA:

 

 a) KADA DOŽIVIŠ UZNEMIRAVANJE

 

Izgledaj mirno, ozbiljno i samouvjereno, čak i ako se ne osjećaš tako

  •  Gledanje osobe koja te uznemirava u oči
  •  Ozbiljan izraz lica
  •  Odlučan, jasan i smiren ton glasa koji pokazuje odlučnost i zadržavanje kontrole
  •  Nemoj se ispričavati, izgovarati ili postavljati pitanja
  •  Reci im točno ono što želiš:  Umjesto ‘Oprostite … “,  “Žao mi je, ali … ” ili ” Molim … “, kaži izravno, npr. „Odmakni se od mene” ili “Prestani me dirati”.

Ne ulazi u dugi dijalog sa zlostavljačem

  •  Ne pokušavaj ih urazumiti ili odgovarati na njihova pitanja.
  •  Pokušaj ne psovati ili izgubiti živce.
  •  Pažnja koju daješ uznemiravatelju može samo još više potaknuti njihovo ponašanje.

Kreni dalje

  •  Kada si rekao/la što želiš, kreni dalje – uznemiravatelji NE zaslužuju tvoju pažnju i društvo.

 

b) KADA PRIMIJETIŠ UZNEMIRAVANJE

 Interveniraj

  • Reci “Ej, prestani s time” ili “Makni se od nje/njega”
  • Reci da ćeš pozvati policiju ako ne prestanu
  • Pitaj “Jesi li dobro?”
  • Stani pokraj žrtve tako da zna da nije sama
  • Ponudi žrtvi da zajedno siđete na sljedećoj stanici i pričekate sljedeći vlak/tramvaj/autobus
  • Reci naglas “Uh, to je odvratno”
  • Reci napadačima da ste vidjeli policajce iza ugla

Delegiraj

  • Pozovi policiju / upozori nadležnu osobu u javnom prijevozu
  • Vikni “Neka netko nešto učini!!!”
  • Skupi druge osobe koje će se umiješati
  • Uspostavi kontakt s nekim od promatrača/ica i pitaj “Kako da pomognemo?”

Odvuci pažnju

  • Pitaj kako se dolazi do nekog mjesta
  • Ponudi žrtvi da sjedne na tvoje mjesto
  • Skreni pažnju ljudi na sebe
  • Odglumi kao da poznaješ žrtvu i reci “Pa di si! Tražio sam te posvuda.”
  • Ispusti ruksak kako bi stvorio/la gužvu;  “Slučajno” prolij kavu

KAKO SE POSTAVITI NA SEKSISTIČKE IZJAVE ILI VICEVE:

Ignoriraj

Uvijek će postojati ljudi koji misle da su seksističke izjave smiješne ili zabavne. Oni traže i hrane se tvojom reakcijom, vjerojatno traže pažnju ili imaju slabe socijalne vještine. Jednostavno im nemoj pružiti to zadovoljstvo! Jedan od najboljih odgovora na seksističke izjave je ignoriranje, posebno ignoriranje provokatora koji nemaju nikakvu namjeru poslušati argumente druge strane.

 

Nemoj dodatno ohrabrivati

Ponekad je dovoljno jednostavno ne nasmijati se vicu. Ljudi su skloni koristiti fore za koje su čuli u popularnoj kulturi. Ako pokažeš da nije smiješno, možda prestanu ili se zamisle.

 

Izrazi se / suprotstavi se

Može biti jako teško izraziti se i zauzeti se za sebe, pogotovo ako osjećaš da je tvoje mišljenje u manjini, ili ako misliš da ništa ne možeš promijeniti. Ali, izražavanje će prije osnažiti tvoje samopouzdanje nego šutnja. S vremenom, nakupljeno samopouzdanje će ti pomoći obraniti se od seksističkih, uvredljivih ili neopravdanih kritika.

 

Na asertivan način objasni što te smeta i zašto misliš da izjava nije u redu:

  • Objasni zašto je uvredljivo i ponižavajuće, zašto tebe / druge može smetati.
  • Objasni na primjeru drugih marginaliziranih osoba u društvu: Pokušaj zamijeniti rod u nekoj izjavi s bojom kože ili bojom kose te pokazati da ako ta ista izjava onda zvuči rasistički ili apsurdno, onda je vrlo vjerojatno i seksistička.
  • Daj kratke i jasne argumente, ne ulazi u raspravu ako procijeniš da može eskalirati u svađu.
  • Pokušaj odgovoriti s poštovanjem prema drugoj osobi, bez ljutnje, agresije ili vrijeđanja. U suprotnom možeš izgubiti kredibilitet i dati preveliku moć drugoj osobi.
  • Zamijeni uloge – Seksizam može biti posljedica niske empatije i poštovanja prema drugom spolu. Ako netko izjavi nešto uvredljivo,  vrati to natrag! Na primjer, ako muškarac kaže nešto ružno o tome kako si se obukla, odgovori na isti način.  Time se pažnja usmjerava na njegovo tijelo / odjeću i oduzima mu moć koju ima nad tobom.
  • Zamoli osobu da objasni vic. Time se prebacuje loptica drugoj osobi i ukazuje na to da je izrečena glupost, a ne nešto što je smiješno.

 

Ne očekuj neposrednu reakciju i nemoj misliti da ništa nije postignuto

Malo je vjerojatno da će bilo tko odmah priznati da je bio u krivu. No moguće je da će ga tvoja reakcija potaknuti na razmišljanje, da će sljedeći put biti oprezniji ili da će više obraćati pažnju na druge i na feminističku perspektivu. Interakcije odnosno misli su poput klijanja sjemena – kao što sjemenu treba vremena da bi proklijalo, mislima treba vremena da se razviju – rasprava s tobom može potaknuti taj proces, ali tek će ga druge interakcije dovršiti.

2dgovori na "

  1. Kako se nositi s uznemiravanjem i maltretiranjima na radnom mjestu?
    Smatrate li da je i tada potrebno reagirati kao promatrač, ili je, za razliku od ulice, tada ok imati stav “ne bih se štel/a mešati”?

    1. Poštovani,

      isprike što kasnimo s odgovorom – imali smo problema sa stranicom i nisu nam stizale obavijesti o novim komentarima.

      Smatramo da na svaki vid uznemiravanja i maltretiranja treba reagirati. Pružanje podrške kolegi/ci (vidjeti kako se osjeća, pokušati zajedno vidjeti kako se postaviti prema tome) je prvi korak i već jako velika stvar. Kako dalje – da li prijaviti, kako reagirati – je odluka koju treba donijeti osoba koja je maltretirana i ona ovisi o puno faktora. U tom području nismo stručnjaci, ali ako trebate pomoć javite nam se na mail pa možemo predložiti par adresa kome se možete obratiti.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *