Mitovi

Mit #1: „Imam pravo govoriti što želim“ – Ulično uznemiravanje je stvar slobode govora.

To baš i nije točno. Svatko ima pravo na izražavanje vlastitog mišljenja, ali dok time ne krši prava drugih ljudi. Svi slučajevi uličnog rodno uvjetovanog uznemiravanja povrjeđuju prava osobe, njenu ravnopravnost i dostojanstvo. Osoba koja je doživjela rodno uvjetovano ulično uznemiravanje često neće moći dobiti kaznenopravnu zaštitu, ali je ove oblike uznemiravanja ponekad moguće prekršajno sankcionirati.

Također postoji zakon koji jasno razdjeljuje i zabranjuje govor mržnje u odnosu na slobodu govora.

Na kraju se sve svodi na jednostavno zlatno pravilo: „nemoj činiti drugima ono što ne bi htio da drugi čine tebi.“  Zar je to tako teško? Mi smatramo da nije.

 

Mit #2: Ulično uznemiravanje je odraz kulture.

Ulično uznemiravanje ima različite pojavne oblike, ali je prisutno u svim zemljama svijeta. Znači, nema veze sa specifičnom kulturom.

No kad se kaže ‘odraz kulture’, često se misli da je ulično uznemiravanje ‘odraz druge rase, nacionalne pripadnosti ili socio-ekonomske klase’. Takav stav može imati opasne posljedice jer održava mit da su muškarci druge boje kože, nižeg obrazovanja, prihoda i sl., oni u kojima je problem. Međutim, to je netočno! Uznemiravatelji, kao i silovatelji, dolaze iz svih socio-ekonomskih klasa te rasnih i nacionalnih pripadnosti. Seksualno uznemiravanje i nasilje nadilazi boju kože ili veličinu prihoda i govori nam o duboko ukorijenjom uvjerenju da je rodno uvjetovano nasilje u redu.

 Dakle, vjerojatno je ipak odraz kulture. Ali svake kulture.

 

Mit #3: To je samo bezazlen kompliment/udvaranje

Ako je kompliment, to nije nasilje.

Ipak razumijemo i one koji žele znati gdje treba povući granicu. Pa krenimo! Ako muškarac priđe ženi u javnosti pristojno, započne razgovor s njom i dobije jasan znak odbijanja koji poštuje, nasilja nema. Ulično nasilje događa se kada su riječi i djela prepoznati kao nepoželjni i jednostrani. To je nasilno i nehumano ponašanje. Potaknuto je osjećajem da na to imamo pravo i uključuje potpuno nepoštivanje drugih. Počinioci takvih djela ne žele dati kompliment ili postići dogovor, već žele smetati i biti nasilni prema drugima. Koriste uvrede, uhođenje, prijetnje i mnoge druge nasilne radnje kada budu odbijeni.

Ako se nadate uspješnom udvaranju, postoji mnogo načina kako to postići, a da ne ispadnete čudak. Komentari vezani uz zajedničko iskustvo (npr., drago mi je da smo otišli na piće), poznate knjige (npr., nisam još pročitao, je li dobra?), modne dodatke (npr., ovaj sat je jako lijep) ili aktualna zbivanja nam se sviđaju.

Ipak, evo i utjehe za pristojne i drage ljude: niste vi kreirali taj svijet uličnog nasilja, ali živite u njemu. Objekt koji vas privlači nalazi se u tom svijetu. Prema tome, ako je vaš kompliment dočekan s otporom, oklijevanjem ili nepristojnim komentarom, ne shvaćajte to osobno. Samo recite oprostite, nastavite dalje i zapamtite da se prema američkim istraživanjima 80% od 811 žena u Americi, mora stalno osvrtati oko sebe. Čak 50 % žena prisiljeno  je prijeći ulicu ili tražiti neki drugi put do svog odredišta. Osjećaj da se ne mogu same sigurno voziti javnim prijevozom ima 45% žena, a čak 26% mora lagati kako su s nekim kako bi ih nasilnici pustili na miru. Odseliti se moralo 19% žena, a 9% ih je moralo promijeniti posao kako bi izbjegle ulično nasilje. I na kraju, ako te odbijanje naljutilo, iskali to kroz akcije usmjerene protiv nasilja na ulicama!

 

Mit #4: Muškarci su takvi, pomiri se s tim.

Teško! Hollaback! su osnovala tri muškarca (i četiri žene), a trećinu uprave i polovinu donatora čine upravo muškarci. Da ni ne spominjemo da većina muškaraca nisu nasilnici ili uznemiravatelji. Nažalost, događa se da su  baš nasilni muškarci najglasniji i najuočljiviji. Na kraju, važno je imati na umu da poštovanje jednako zaslužuju i muškarci i žene. To je  koncept ljudskosti.

 

Mit #5: Ulično nasilje je u redu sve dok je nasilnik privlačan.

Nije nas briga koliko si privlačan. Čuti izjave poput «Rado bi te probao» i sl. od potpunih stranaca, uvijek je prilično zastrašujuće. Na kraju, lijepo lice ne može nadoknaditi nedostatak poštovanja.

 

Mit #6: Potajno uživamo u uličnom uznemiravanju.

 Ako uživamo, onda to nije nasilje.

Istraživanje Holly Kearl, provedeno u Americi, pokazalo je da žene ne doživljavaju negativno rodno neutralne čestitke, komplimente, osjećaje i osmjehe. U trenutku kada se u razgovoru pojavi rasprava o fizičkom izgledu, mnoge u tim komentarima vide ponižavanje, ako ne i prijetnju. One žene koje su često doživljavale ulično nasilje ili su doživjele neki oblik seksualnog nasilja, ulično nasilje mogu osjećati kao otvaranje stare rane.

 

Mit #7: Pogledaj kako se obukla! Ako si doživjela nasilje, tražila si to.

 S obzirom da se ulično nasilje događa svugdje u svijetu, uključujući i zemlje sa strogim pravilima o odijevanju ili vrlo niskim temperaturama gdje su ljudi višeslojno obučeni, ne možemo ga povezati s odijevanjem! Istraživanje autorice Holly Kearl, provedeno u Americi,  kao i mnoštvo priča objavljenih na stranicama Hollaback! pokazuju da nije bitno što ste obukli, minicu ili trenirku, nasilje se i dalje događa. Objašnjenje leži u tome što nasilje nema veze sa seksom, već sa moći. Naš stav je da imamo pravo osjećati se sigurno, samopouzdano, pa čak i sexy kada hodamo ulicom te da za ulično uznemiravanje nikad nije kriva žrtva.

 

Mit #8: Ulično uznemiravanje se događa samo mladima i poželjnima.

Kao što smo već naveli, ulično nasilje nema veze s privlačnosti već sa moći. Kad bi cilj uličnog uznemiravanja bio samo zajednički izlazak, bila bi to jako loša i neuspješna strategija. Umjesto toga, ulično nasilje vodi se mišlju «stavljanja ljudi na svoje mjesto». Ponekad je nasilje seksualno, ponekad rasno, ponekad homofobično, a ponekad je sve zajedno.

 

Mit #9: Svatko tko se žali na ulično uznemiravanje mrzi ljude, muškarace, feminist/ica je, samac ljut na cijeli svijet/potreban joj je muškarac/treba seks/ružna-ružan je.

Ljudi koji su doživjeli ulično nasilje pripadaju različitim nacijama, rasama, religijama, političkim strankama, različitih su bračnih statusa, obrazovnih stupnjeva, fizičkog izgleda, spolnih orijentacija, spolnih identiteta, godina, sposobnosti, socioekonomskih statusa itd. Jedino što im je zajedničko je to što ne podržavaju ulično nasilje bilo koje vrste. Želimo vidjeti sigurnije, pravednije društvo. Želimo živjeti bez straha. Ne želite li i vi to?

 

Mit #10: Sve dok nije nasilno, bezopasno je.

Postoji široki spektar seksualnog nasilja, od blažih oblika kao što je verbalno uznemiravanje do najtežih oblika poput silovanja. Iako ne možemo sasvim izjednačiti iskustva i posljedice različitih oblika seksualnog nasilja, uznemiravanje ima mnogo zajedničkog s ostalim oblicima i može imati ozbiljne psihičke i emocionalne posljedice. Kod osoba koje su prethodno doživjele uznemiravanje, seksualni napad, silovanje ili druge vrste seksualnog nasilja i eksploatacije, čak i neki na prvi pogled „bezazlen“ seksualni komentar može može ponovno aktivirati stara iskustva. Kada dođe do toga, osobi se vraćaju slike, misli i emocije vezane uz proživljeno traumatsko iskustvo, a česti su i panični napadi.  Oporavak od takvog događaja može trajati satima ili čak i danima. Blaži oblici seksualnog nasilja ne ostavljaju fizičke ožiljke, ali to ne znači da ne uzrokuju druge boli.