Priča: Praćenje; “vrijeđanje uz štikle”

Na putu kući oko ponoći čovjek u 40-ima čekao je iza drveta pored ceste i masturbirao. Iz straha sam produžila korak, nisam htjela početi trčati jer bi me uhvatila panika. Kasnije sam mislila da sam ga izgubila, ali pratio me i nakon 500 metara ponovno je bio ispred mene i masturbirao. Oba puta mi se obratio, pitao koliko ima sati. Ignorirala sam ga iz straha.

A uz to, vrijeđanje je gotovo neizbježno ako se obuku cipele na petu. Kao da želim takve komentare ako nosim “štikle”.
[got_back]