Priča – proljetno poslijepodne pokvareno uznemiravanjem…

Šetala sam s prijateljicom po Maksimiru. Prekrasno proljetno popodne, park prepun ljudi. U daljini vidimo grupicu mladića u trenirkama jednog “važnog” nogometnog kluba iz neposredne blizine kako trče stazom prema nama. Vjerojatno trening…. Stajemo u stranu staze kako bismo ih propustile. U trenutku kad nam dolaze u neposrednu blizinu počinju ispuštati čudne zvukove, fučkanje, roktanje, dobacivanje komentara na račun cura i sl. Iskreno, toliko sam se iznenadila i šokirala da nisam ni zapamtila sto su rekli i komentirali.U svakom slučaju nekulturno, primitivno i ponižavajuće ponašanje! Ljutnja prijateljice i mene bila je očita. Prva pomisao mi je bila – napisati na Hollaback, a druga…napisati mail klubu o kulturi ponašanja na javnim površinama…a onda razmišljam…jadna osoba koja tamo radi i vjerojatno jedina zna primiti mail, na kraju ce se sve slomiti na njemu/njoj. Ili na meni? Ipak su dječaci u plavom “buduće nade i uzdanice naroda u muci – savršenstvo bez mane”. Toliko o demokraciji i slobodi govora… ako odlučim pisati “njihovoj veličini” nogometnom klubu, obavezno saljem izvještaj i vama 🙂

P.S. sutra u šetnju nosim fotić…šaljem sliku ako ih ponovno sretnem!!!
[got_back]