SPOLNO UZNEMIRAVANJE ŽENA U JAVNIM PROSTORIMA – OZBILJAN DRUŠTVENI PROBLEM

Da bi se neka društveno nepoželjna pojava prepoznala kao problem prvo ju je potrebno imenovati i opisati. U Republici Hrvatskoj je zakonski definirano spolno uznemiravanje. Prepoznalo se postojanje spolnog uznemiravanja na radnim mjestima te u nekim institucijama kao što su škole i sveučilišta. Neke ženske organizacije kao što su Centar za ženske studije, Ženska soba, Cesi, B.a.b.e. ili Kontra provodile su projekte usmjerene na sprečavanje pojedinih oblika spolnog uznemiravanja. U tom području značajno je i djelovanje Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Međutim, još uvijek nema sustavnog istraživanja i osvještavanja problema spolnog uznemiravanja žena u javnim prostorima.

Prema osobnom iskustvu i mišljenju članica inicijative Holla back – REAGIRAJ Hrvatska spolno uznemiravanje žena u javnim prostorima ozbiljan je društveni problem kako zbog svoje raširenosti tako i zbog posljedica koje izaziva. Ravnopravnost i osnaženost žena ne može se postići ukoliko su javni prostori mjesta gdje su žene izložene omalovažavanju i uznemiravanju, odnosno nasilju.

Iskustva žena i do sada provedena istraživanja u svijetu potvrđuju da je većina žena u nekom trenutku u svom životu doživjela spolno uznemiravanje na ulici ili u drugom javnom prostoru (Holly Kearl i pokret Stop Street Harassment). Više od 80 posto žena u Egiptu i Kanadi navode da su doživjele spolno uznemiravanje u javnim prostorima. U Jemenu je ta brojka viša od 90 posto, iako se u toj zemlji definitivno opovrgava mit da su žene to nasilje same izazvale svojim provokativnim odijevanjem budući da se većina žena u Jemenu odijeva skromno ili se potpuno pokriva. U istraživanju provedenom u Indianapolisu u Sjedinjenim Američkim Državama 100 % žena je navelo da su bile suočene s uznemiravanjem u javnom prostoru. U Knjizi autorice Holly Kearl anketirano je više od 800 žena te je njih 22 % izjavilo da su spolno uznemiravanje iskusile do dvanaeste godine, a 87 % do devetnaeste godine.

Možda neke, osobito muškarce, ovaj podatak šokira i iznenađuje. Međutim, većina žena zna da je spolno uznemiravanje u javnim prostorima njihova realnost. Od malena su žene u različitim kulturama odgajane uz savjete i upozorenja o tome kako izbjeći spolno uznemiravanje i nasilje. Savjeti naših baka i mama odnosili su se na to da se ne oblačimo provokativno, da se ne krećemo same noću po ulicama, da izbjegavamo parkove dok smo same i slično. U mnogim kulturama se ženama ograničavalo kretanje kako bi se spriječilo seksualno nasilje i spolno uznemiravanje.

Čak i ukoliko priznamo dobronamjernost ovih strategija izbjegavanja, one niti su djelotvorne niti doprinose osnaživanju žena. Izloženost uznemiravanju i nesigurnost žena u javnom prostoru treba prepoznati kao društveni problem te treba započeti ozbiljniju društvenu borbu protiv njega kako bi se osigurala ravnopravnosti i sigurnost svih ljudi u javnim prostorima.

U toj borbi važnu ulogu imaju osobe koje su proživjele spolno uznemiravanje u nekom javnom prostoru, ali i one koje su takvo uznemiravanje promatrale. Vrijeme je da zajednički razmislimo o mogućnostima djelovanja, koje ne uključuje samo kažnjavanje počinitelja nego i preventivne aktivnosti kao što su edukacije, javne kampanje i događanja kojima je cilj utjecati na promijene u svijesti ljudi.

Holly Kearl predlaže četiri koraka u borbi protiv uličnog spolnog uznemiravanja.

Prvi korak se odnosi na osvještavanje. Svatko mora shvatiti da ulično spolno uznemiravanje nije kompliment, šala ili ženina krivnja. To je nasilničko ponašanje. Uznemiravanje je često usmjereno na djevojke i mlade žena jer se pretpostavlja da su one previše mladi i da neće znati što učiniti ili kako reagirati, pogotovo kada je uznemiravatelj stariji i veći muškarac što on najčešće i jest.

Drugi korak treba biti usmjeren na osnaživanje žena koje treba naučiti kako se obraniti, što odgovoriti i gdje mogu potražiti pomoć i prijaviti uznemiravanje. Ignoriranje i izbjegavanje ništa ne rješavaju nego samo dodatno obespravljuju žene te šalju uznemiravatelju poruku da je njegovo ponašanje prihvatljivo i da samo tako nastavi.

Treći korak podrazumijeva naše usmjeravanje na potencijalne uznemiravatelje. Moramo prestati opravdavati njihovo dosadašnje ponašanje te ih potaknuti na usvajanje ponašanja kojima pokazuju poštovanje prema ženama. Edukacije i uključivanje muškaraca u aktivizam za ženska prava ima važnu ulogu u sprječavanju spolnog uznemiravanja i drugih oblika nasilja prema ženama. U pojedinim zemljama svijeta osnivaju se organizacije usmjerene na edukaciju i osvještavanje muškaraca. Takvi programi su usmjereni na istraživanje zdrave muškosti, educiraju muškarce na poštovanje žena i propitkuju rodne stereotipe. Jedan takav program za mladiće pokrenut je u Hrvatskoj pod nazivom „Budi muško“ (http://www.libela.org/vijesti/622-budi-musko/; http://www.jutarnji.hr/budi-musko—mi-smo-pravi-frajeri—postujemo-svoje-cure–ne-tucemo -se–peremo-i-peglamo/780060/). Djelovanje usmjereno na promjenu stereotipnog koncepta muškosti je nužno želimo li doprinijeti ravnopravnosti.

Četvrti korak je usmjeren na promjenu društva i društvenih normi koje omogućavaju da se spolno uznemiravanje u javnom prostoru dogodi. Osvještavanju stereotipa i spolnog nasilja te promicanju rodne ravnopravnosti doprinose edukativni programi organizacija civilnog društva (Cesi, Centar za mirovne studije, Centar za ženske studije, Plavi telefon i slično). Međutim, ovaj korak uključuje i zagovaranje promjene propisa te javnih politika koje diskriminiraju žene.

Napisano prema:

http://www.stopstreetharassment.com/index.htm

 Holly Kearl: Street harassment of women: It’s a bigger problem than you think, April 18, 2011. http://www.csmonitor.com/Commentary/Opinion/2011/0418/Street-harassment-of-women-It-s-a-bigger-problem-than-you-think

Korištena i preporučena literatura:

  • Carol Brooks Gardner, Passing By: Gender and Public Harassment (Berkeley, CA: University of California Press, 1995), 89-90.
  • Johnston, “Two-thirds of Egyptian men harass women?”; see also Magdi Abdelhadi, “Egypt’s sexual harassment ‘cancer,’” BBC News, July 18, 2008, http://news.bbc.co.uk/2/hi/middle_east/7514567.stm.
  • Ross Macmillan, Annette Nierobisz, and Sandy Welsh, “Experiencing the Streets: Harassment and Perceptions of Safety Among Women,” Journal of Research in Crime and Delinquency 37, no. 3 (August 2000), 318.
  • Shanghi Star, “Harassment rampant on public transportation,” April 11, 2002, http://app1.chinadaily.com.cn/star/2002/0411/cn8-4.html.
  • Yemen Times, “Sexual harassment deters women from outdoor activities.” January 21, 2009, http://www.yementimes.com/article.shtml?i=1226&p=report&a=2

2dgovori na "

  1. Imala sam priliku upoznati maloljetnika koji dovikuje neprimjerene komentare seksualnog sadržaja djevojkama, cak i djevojčicama. Taj mladić uz to verbalno napada druge ljude, a sklon je i fizičkom nasilju. Ovaj primjer me podsjetio na to koliko su različiti oblici nasilnog ponašanja međusobno povezani. Također se pitam ne bi li bilo dobro razviti mehanizme pomoći osobama, osobito mladima, čim počnu s uznemiravanjem kako bismo pravovremenom intervencijom pokušali prevenirati teže oblike nasilnog ponašanja?! Smatram da je također potrebno da se spolno uznemiravanje zakonski jasnije odredi kao neprihvatljivo.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *