Što ljudi misle o feminizmu – i zašto su mnogi od njih u zabludi

REBECCA F. PITZER (FEMINSPIRE)

Kada pričam o feminizmu nikada ne znam kakav ću odgovor dobiti od ljudi oko sebe. Većinu vremena osjećam mješavinu straha i nade, bojazni da će osoba obezvrijediti moje mišljenje i proglasiti me „feminacistkinjom“ (termin koji mi je, moram priznati, prirastao srcu) i nadanja da će biti otvoreni, zainteresirani i zapravo razumjeti što feminizam je u odnosu na to kako ga percipira društvo u cjelini.

 

feminist_takeover.jpegTenzije su uvijek visoke, posebice kada razgovaram s muškarcem. Čula sam izjave svih vrsta iz muške perspektive, od „volim feminizam, žena koja razmišlja svojom glavom je seksi“, preko „feminizam više nije potreban, žene imaju jednaka prava“ do najgore „ne slažem se s feminizmom, mislim da bismo svi trebali težiti egalitarizmu“.

 

Feminizam je često krivo shvaćen. Razgovarajući sa svojom profesoricom prije par dana o tome, rekla mi je da je jedna njezina studentica u svom radu o feminizmu napisala kako ona „nije feministkinja jer voli podrigivati, piti pivo i ne vrijeđa se kada joj muškarci otvaraju vrata“.

 

Počela sam se pitati nisu li ljudi koji se ne slažu s feminizmom: muškarci koji se osjećaju njime ugroženima, žene koje misle da je glup, samo krivo informirani i obmanuti od strane medija i šire javnosti što je točno feministički pokret. Stoga sam pitala prijatelje, poznanike te postavila pitanje na mjesto koje sadrži sve odgovore, internet.

 

„Što ti misliš o feminizmu, što misliš što je to feminizam i misliš li da ga društvo i dalje treba?“

 

Ovo su neki od odgovora koje sam dobila:

 

Odgovori žena:

  • Mislim da je feminizam sranje. Ne trebamo koncept da pomognemo ženama. Mislim da bi trebali podržati sve ljude.
  • Da, još uvijek ga trebamo. To je više stvari… za mene, feminizam je kada pazimo da su žene i muškarci tretirani ravnopravno, ni manje ni više. Mislim da mnogo ljudi misli kako feministkinje žele postići da se muškarci osjećaju loše radi toga što jesu, ali iskreno nema to veze s time nego da se žene osjećaju ravnopravne muškarcima jer nas društvo uči da su žene njima podređene.
  • Da, još je potreban. Mislim da su feminacistkinje pokvarile američku ideju o feminizmu tako da su ljudi u potpunosti protiv njega iako zapravo ne znaju što to znači. Feminizam se ne tiče samo žena. On je o svima nama, bez obzira s kojim rodom se identificiramo.
  • Feminizam je za mene osobno kada je žena ravnopravna muškarcu. Jedino po čemu se razlikujemo je ljudska forma, ali naše duše su jednake…rečeno nam je da su oni važniji, ali zapravo smo jednaki.

 

Odgovori muškaraca:

  • Feminizam je za mene teška tema, jer ovisno o tome s kim pričaš, imat ćeš različita mišljenja o tome što je uopće feminizam. Ako pričamo o ravnopravnosti, onda sam skroz za. Vjerujem da bi svi trebali biti tretirani jednako. Kao muškarac, smatram da ako žena može obavljati moj posao jednako dobro kao i ja, onda zaslužuje jednaku plaću. S druge strane, vjerujem da su neke feministkinje malo pohlepne s nekim stvarima. Kao što rekoh, ako žena može obavljati posao jednako dobro kao ja, zaslužuje istu plaću. tumblr_inline_nhlx25pwfq1swsombMeđutim. Ako žena i ja imamo isto zvanje, radimo istu količinu sati, ali ona nije u stanju obaviti iste zadatke kao ja, onda ne bi trebala dobiti jednaku plaću samo zato što je žena i smatra da bismo trebali biti jednaki. Dođe točka gdje se više ne traži jednakost nego se očekuje da ćeš biti tretirana bolje. To me podsjeća na „afirmativne akcije“ u nekom smislu. Čak i kao crni muškarac, ne smatram da bih trebao dobiti posao prije nekog drugog samo na temelju svoje rase. Trebam zaslužiti tu poziciju. Ja sam sav za ženska prava i jednakost. Samo mi se čini kako je vrijeme da se usmjerimo na jednostavnu činjenicu da bi svi ljudi trebali biti tretirani jednako, a ne da sve kategoriziramo u različite skupine kao što su ženska prava, gej prava, manjinska prava i sl. Zašto jednostavno ne stremimo potpunoj jednakosti?
  • Mislim da danas ne trebamo feminizam. Za početak, čini mi se kako je osnaživanje žena prešlo u slijepu mržnju prema muškarcima i našim zlim penisima. Kao jedinu lošu stranu vidim da žene ne primaju jednaku plaću za isti posao što mislim da se ionako već polako mijenja.
  • Feminizam je do danas postigao puno za prava žena i tome slično, međutim smatram da se može učiniti još više. Sve do današnjeg dana žene nisu ni blizu tome gdje su muškarci. Muškarci će uvijek biti smatrani „dominantnijom“ vrstom. Po mom mišljenju to se nikad neće promijeniti. Uvijek će biti smatrani snažnijima i produktivnijima, dok će se na žene gledati kao na njihove supruge. Društvo će promatrati muškarce kao nadređene ženama i kvalificiranijima za važne stvari.
  • Feminizam je ravnopravnost žena. I da, svi bi trebali biti ravnopravni.
  • Mislim da je cilj feminizma propisno predstavljanje ženske populacije u društvu u kojoj je do sada muška populacija bila dominantna. Nismo postigli potpunu ravnopravnost stoga načelno nisam protiv temelja feminizma iako su njegovi predstavnici ponekad u zabludi.

 

Bila sam zadovoljna većinom odgovora koje sam dobila, ali je neosporno da je još posla pred nama. Dio odgovora insinuira da je feminizam nepotreban jer bi naš cilj trebao biti promicanje jednakosti (ravnopravnosti) svih ljudi, iako je u stvarnosti feminizam esencijalan dio egalitarizma.

 

Moja majka je imala izreku koju mi je ponavljala dok sam bila mala, a išla je ovako nekako: „Kako pojesti slona? Zalogaj po zalogaj.“ Ako je egalitarizam slon, onda je feminizam samo njegov mali dio. Sad ću vam pomoću svoje metafore pokušati objasniti zašto egalitarizam ne može postojati bez feminizma. Egalitarizam je kao prazan želudac. O ravnopravnosti razmišljajte kao o pizzi koja je ispečena do savršenstva kako bi popunili želudac. Jedan dio je za feminizam, dio za gej prava, dio za prava trans osoba, dio za rasnu ravnopravnost itd. Kako bismo zasitili naš želudac- egalitarizam, moramo pojesti cijelu pizzu, dio po dio, da ne ostanemo gladni. Ako bi pojeli cijelu pizzu odjednom, vjerojatno bi dobili teške probavne smetnje i trebali trčati do apoteke da kupimo peptoran.

 

Drugim riječima, trebamo individualne pokrete. Ne možemo riješiti sve naše probleme pozivajući se na egalitarizam i smatrati da je posao obavljen. Svaka skupina, svaki pokret ima svoj set individualnih situacija i problema. Ako bismo ih pokušali riješiti sve odjednom nastao bi kompletni kaos; imali bi probavne smetnje od socijalne pravde.

 

Nadalje, često se spominju feminacistkinje, ekstremistice koje su nas sve uništile; Ona-Žena, mrziteljica muškaraca. U svakoj skupini ljudi s određenim uvjerenjima, bilo oni ateisti/kinje, kršćani/ke, feministi/kinje, naći će se oni koji će premašiti ono što je potrebno i pronaći se okupirani žarom trenutka, oni koji će izgubiti iz vida krajnji cilj, ali je nepravedno pretpostaviti da smo svi/e takvi/e. Većina nas ne mrzi muškarce i njihove zle penise. U stvari, mnogo nas ih voli, kao i njihove vlasnike.

feminist

Pišući ovaj članak otkrila sam dvije stvari. Prvo, mnogi ljudi ne shvaćaju koliko feminizam mora biti involviran kako bi postigao potpunu ravnopravnost u društvu, i drugo, da je koncept feminacistkinja iskrivio pogled javnosti na feministički pokret. Stoga vas pitam; što vi mislite što je feminizam?


Prevela i prilagodila: Lorena Herceg/ Feminspire

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *