To je moja priča. Nitko ne reagira na ovakve stvari…

Ovo mi se dogodilo kada sam imala 16 godina. Vraćala sam se jednog popodneva s kave iz centra grada, bila sam u tramvaju smjer Dubrava. Neki stariji čovjek od od prilike 50 godina stajao je do mene, dosta blizu mene. Nisam obraćala previše pažnje, a on je bio sve bliže. I mislim si nije takva gužva da se baš mora nasloniti o mene, i izmicala sam se, a on za mnom. Mislim da bi se ovo nazvala “trljanje” s time da sam osjetila u jednom trenutku njegovu “onu stvar”. To je trajalo nekoliko stanica dok nisam pobjegla iz tramvaj i pretrčala na drugu stranu ceste. Mislim čak da je izašao za mnom iz tramvaja, ali ja sam bila brže i nisam prestajala trčati neko vrijeme. Tada sam bila premlada da reagiram na ovo ili to nekome kažem. Bilo je grozno i prvo sam mislila da si umišljam. Najgore od svega što nitko od suputnika nije reagirao, a možda su i vidjeli da je nešto čudno. To je moja priča. Samo bi se još osvrnula da sam susrela nekoliko djevojaka, točnije tri koje su bile fizički i seksualno napadnute i na sreću su uspjele pobjeći. Nisu to nikome prijavile! Među njima je moja prijateljica koja mi je pričala da se sama vraćala doma iz noćnog izlaska i da ju je neki čovjek fizički napao, ali je ona na sreću bila jača od njega u tom trenutku, uspjela ga je iznenaditi, udariti i pobjeći. Nitko ne reagira na ovakve stvari. Ljudi se boje i prihvaćaju to pod normalnim.