“U tom trenutku znam da se ne mogu ni na koji pristojan način izvući i da “ne” nije dovoljno”

Nekoliko puta mi se dogodilo, između ostalog, da me zaustave ili pokušaju zaustaviti na ulici, u malom gradu u kojem živim, srećom bez ozbiljnih posljedica. Obično su u pitanju grupice muškaraca u dvadesetim godinama, gdje dio tih muškaraca pita gdje idem, kako sam, kako se zovem, pa hoću li s njim/a negdje otići, jesam li za malo zabave, ali od svega mi je najgore kad mi se unesu u lice ili me dotaknu, najčešće za nadlakticu. U tom trenutku znam da se ne mogu ni na koji pristojan način izvući i da “ne” nije dovoljno, pa samo pokušam mahnuti rukom na pozdrav, brzo ih zaobići i otići, što mi je dosad, hvala Bogu, uspijevalo.

 

*U istraživanju koje smo nedavno proveli pitali smo ispitanike/-ce da podijele s nama iskustvo uznemiravanja na javnim mjestima. Ovo je jedna od priča za koju smo dobili suglasnost da je možemo objaviti.   

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *