ULOGA PROMATRAČA TIJEKOM UZNEMIRAVANJA ILI NASILJA U JAVNIM PROSTORIMA

Dogodilo se to prošle godine. Vozio sam se u vlaku u kojem je bila gužva te je jedan muškarac pipao putnicu do sebe. Toga sam postao svjestan tek kad se drugi putnik suočio s počiniteljem. Izbacio ga je iz vlaka na idućoj stanici vičući „Ostavite ženu na miru!“ . (London, 5. Travnja 2011. www.stopstreetharassment.org/tag/bystander/).

 

Muškarac sam i nikada me nisu seksualno uznemiravali tako da ne znam kakav je to osjećaj, ali znam da je strašno to promatrati. Odgojila me majka feministkinja i otac koji me uvijek poticao da se zauzmem za druge. Te večeri sam u klubu vidio mladu djevojku kojoj se ubacivao muškarac koji je od nje bio stariji najmanje deset godina i koji je bio očigledno pijan. Kad ga je odbila postao je seksualno agresivan. Hvatao ju je i pipao dok je ona pokušava uzmaknuti i otići. Bilo je neugodno gledati. Osjećao sam se sve ljući. Prvi put sam se našao u situaciji u kojoj mogu nešto učiniti, nekako pomoći.  Prišao sam i rekao: “Stvarno si pretjerao. Sad je dosta!”. Uznemiravatelj se iznenadio i pogledao prema meni. Bilo je dobro to što više nije bio usmjeren na djevojku koju je ranije maltretirao. Međutim, sad je usmjerio pažnju na mene. Nisam veliki ili jak i te sam večeri dobio batina, ali nikada se nisam bolje osjećao i opet bi učinio isto da se nađem u takvoj situaciji. (28. Ožujka 2011. www.stopstreetharassment.org/tag/bystander/).

 

 

Priče u kojima promatrači svojom reakcijom pruže pomoć i podršku uznemiravanoj osobi  su upravo ono što bi htjeli poticati i vidjeti što češće. Ovakvi primjeri jačaju naše uvjerenje da zajedničkom reakcijom možemo stvoriti svijet bez seksualnog uznemiravanja i nasilja.

Zbog čega se onda priče ne odvijaju uvijek tako? Zašto je toliko primjera gdje osobe iz okoline samo promatraju nasilje i uznemiravanje ne čineći ništa. Strah od toga da će počinitelj onda napasti njih je svakako jedno od mogućih objašnjenja. Čest je slučaj da promatrače nije ni briga,  te ne obrate pažnju na situaciju. Ponekad ne protumače situaciju ugrožavajućom, ili ne znaju kako mogu pomoći, pa radije ne reagiraju nego da se osramote ili se dovedu u potencijalno opasnu situaciju. Zato, ako se sljedeći put nađete u situaciji u kojoj niste sigurni što se događa, jednostavno pitanje „Kako ste?“, upućeno (potencijalno) uznemiravanoj osobi već može mnogo pomoći. Time se uznemiravanoj osobi daje do znanja da nije sama i skreće se pažnja uznemiravatelja.

Situacija u kojoj promatrači ne ponude pomoć osobi u nevolji kad uz njih situaciju promatra još neka osoba naziva se efekt promatrača ili apatija promatrača. Zapravo, manja je vjerojatnost da će ljudi pomoći što ih više promatra situaciju jer svatko prepušta odgovornost drugima.

Ovaj efekt prvobitno je dobio ime Genovese efekt zbog događaja iz 1964. kada je Kitty Genovese bila smrtno ranjena nožem i potom silovana bez da joj je itko od promatrača pomogao ili zvao policiju. Kitty Genovese je 1964. godine  usmrtio nožem serijski silovatelj i ubojica. Napad je trajao najmanje pola sata. Ubojica je napao i nožem ozljedio Kitty Genovese, a zatim pobjegao i vratio se nakon 10 minuta kako bi završio napad. 38 svjedoka je gledalo napad i ponavljamo da nitko nije intervenirao niti pozvao policiju. Ovaj slučaj nažalost nije osamljen. U listopadu 2009. petnaestogodišnja djevojka je grupno silovana na plesu u  Richmondu pred promatračima koji ne samo da nisu pomogli nego su se smijali, podrugljivo dobacivali i fotografirali napad svojim mobitelima. Prema navodima policije, djevojku je višekratno silovalo najmanje četvero mladića te je prevezena u bolnicu u kritičnom stanju. Toliko o tome da se žene trebaju kloniti mračnih i osamljenih mjesta kad ovi primjeri pokazuju da javni prostori na kojima je puno ljudi mogu za nas biti još opasniji.

 

Preuzeto sa: http://www.realmagick.com/bystander-effect/

 

Vjerojatno se sad već pitate što onda možemo učiniti. U Hollaback – REAGIRAJ! inicijativi vjerujemo da trebamo reagirati na svako uznemiravanje i napad na način da se asertivno zauzmemo za svoja prava ili pomognemo drugima da obrane svoja prava. Zato ćemo uz priče uznemiravanja objavljivati i pozitivne priče u kojima je promatrač intervenirao, te Vas pozivamo da podijelite s nama Vašu priču – iskustvo gdje ste pružili pomoć, doživjeli da vam je netko uskočio u pomoć, ili bili svjedok takvog događaja.

 

Međutim, i preventivno djelovanje može pomoći, na način da i žene i muškarce treba educirati i osvijestiti kako su ulično uznemiravanje i nasilje diskriminirajuće i društveno nepoželjne pojave čiji negativan učinak treba prepoznati i protiv njega se boriti. Osoba koja je osvijestila štetnost nasilja i uznemiravanja vjerojatno sama neće postati uznemiravatelj te će biti spremnija i reagirati u situaciji kad se nasilje ili uznemiravanje dogodi.

 

 

Preporučamo:

 

http://streetharassmentdisruption.blogspot.com/

http://EzineArticles.com/?expert=Erik_Kondo

http://streetharassmentdisruption.blogspot.com/2010/12/street-harassment-and-bystander-effect.html

http://www.stopstreetharassment.org/tag/bystander/

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *