Zašto okrivljavanje žrtava treba prestati (5. dio)

U nastavku članka prenosimo mišljenje Consolee Nishimwe:

 

„Jako malo samilosti je bilo pokazano za žrtve poput mene.“

Consolee Nishimwe

soraya

 

 

 

 

 

Moja obitelj i ja bili smo prisiljeni na bježanje i skrivanje u mojoj rodnoj zemlji Rwandi 1994. godine, seleći se s jednog mjesta na drugo kako nas ne bi uhvatila i usmrtila paravojska i civili Hutu etničke skupine, čiji je cilj bio eliminirati sve članove mojeg Tutsi plemena.

Suočili smo se s bezbroj traumatičnih iskustava kroz taj period. Navesti ću samo nekoliko: gledali smo kako su nam tetu divljački umorili nakon što je pokušala pobjeći od ubojica, što je slijedilo s ubojstvom moga oca kasnije isti dan, a tjednima kasnije svjedočila sam kako moju trojicu braće, starosti od 18 mjeseci do 9 godina odvode od nas kako bi ih kasnije vratili u našu spaljenu kuću izmasakrirane do smrti. Izuzimajući ove i još ostale događaje kroz koje smo prolazili dnevno u razdoblju genocida, ja sam osobno bila izložena mučenju i silovanju, a uz to sam zaražena HIVom u dobi od 14 godina.

Iz prve ruke znam s kakvim se psihološkim, emoconalnim i fizičkim traumama žrtve silovanja moraju suočiti. U mojem slučaju, šutila sam i patila u tišini mjesecima nakon silovanja tokom genocida, uz to se noseći s ostalim devastirajućim situacijama s kojima smo se susretali.

Međutim, još bolnija je bila činjenica da se na kraju genocida nije pokazalo nimalo samilosti za žrtve poput mene. Nakon povratka u moje rodno mjesto u nekoliko sam  navrata od ljudi na ulici čula  sarkastične i degradirajuće komentare o  ženama koje su bile silovane. Na primjer: Životi tih žena su završeni, pa nitko više neće biti zainteresiran za njih!. Takve su primjedbe samo dodatno produbile moje već uništeno dostojanstvo i samopouzdanje.

Smatram da ljudi općenito moraju biti više senzibilizirani za duboko ukorijenjene učinke silovanja koji djeluju na psihu žrtve. Prvenstveno kada se  počinitelji i članovi društva odnose na neosjetljiv i neempatičan način prema iskustvu žrtve.

Prevela i prilagodila: Ines Virag

Izvor: Eight reasons why victim blaming has to stop: writers, activist and survivors speak out.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *